Dezinformacije iz oblasti međunarodne politike i bezbjednosti nijesu dominantno kreirane u Crnoj Gori već u tabloidima iz regiona i na desničarskim portalima.

Širenju ovih dezinformacija doprinose crnogorski mediji koji prenose ovaj sadržaj bez provjere tačnosti i kredibilnosti izvora. Manipulacije su najprisutnije u onlajn medijima, a znatno ih je manje na televiziji i u štampi.

Ovo su glavni zaključci rada platforme Raskrinkavanje.me. Naša metodologija prepoznala je niz manipulacija koje se razlikuju po intenzitetu i načinu objave – od klikbejta (kao najmanjeg prekršaja) preko dezinformacije, manipulacije činjenicama i teorije zavjere do lažne vijesti kao najvećeg prekršaja.

Jednogodišnja analiza je pokazala da postoji više razloga za objavljivanje dezinformacija u Crnoj Gori i regionu.

Jedna grupa medija objavljivanjem dezinformacija širi antidemokratske vrijednosti, govor mržnje i zagovara diskriminaciju prema manjinskim i etničkim grupama. Širenje takvih informacija direktno je usmjereno na urušavanje građanskog koncepta društva.

Drugoj grupi pripadaju mediji koji su suočeni sa problemima neuređenog tržišta na kojem ne uspijevaju ostvariti balans između profesionalizma i finansijske održivosti. U trci za čitaocima, ovi mediji objavljuju mnoštvo informacija za vrlo kratko vrijeme, ne provjeravajući njihovu tačnosti i tako postaju svjesni ili nesvjesni saučesnici u širenju lažnih vijesti.

Bez obzira na uređivački stav, mediji su ranjivi na propagandnu politiku jer novinari često ne prepoznaju  propagandane pamflete koji su maskirani u novinarske izvještaje već ih objavljuju ili prenose i tako dodatno doprinose njihovom organizovanom širenju.

Primijetili smo da mediji biraju način na koji prenose informacije o određenoj situaciji ili temi, koji nijesu nužno netačne, ali dovode do kreiranja ustaljenih narativa o tim temama. Takvi narativi se svakodnevno šire i imaju za cilj da usmjeravaju zaključke konzumenta medijskog sadržaja u određenom smjeru koji odgovara ideološkom opredjeljenju onih koji kreiraju ili naručuju sadržaj.

Mi smo zapazili brojne medijske narative kojima ćemo se u narednom periodu detaljnije baviti, ali za sada izdvajamo samo nekoliko ključnih.

To je narativ o tzv. Velikoj Albaniji, koji prati konstatno širenje straha od formiranja ove navodne zemlje i zastrašujuća mržnja prema albanskom narodu.

U toku nedavne procedure glasanja za Zakon o životnom partnerstvu intenzivirao se narativ da će “ovaj propis ugroziti tradicionalne porodične odnose”. Informacije koje su činile taj narativ netačno su oslikavale sadržinu  predloženog propisa, često sadržeći I govor mržnje prema LGBT populaciji.

U domaćem i regionalnom onlajn prostoru širi se i narativ o povratnicima iz Sirije tzv. džihadistima koji će voditi krvave sukobe na Balkanu. Uz to, prisutan je narativ o svemoćnom ruskom oružju, koje se koristi samo u pravedne svrhe.

Kroz ovu jednogodišnju analizu primjetili smo da tekstovi u onlajn medijima često nijesu potpisani imenom autora, pa se tako umanjuje odgovornost za objavljeni sadržaj.

Uz to, polovina medija koja objavljuje medijske manipulacije nema impresum što znači da se ne zna ko su njihovi vlasnici i urednici.

Primjetno je povećanje broja anonimnih portala kod kojih je očigledna namjera da kreiraju medijske manipulacije.

Prepoznata je strategija da neki portali objave netačnu informaciju, a onda je uklone nakon što se ona već proširila na brojnim portalima u zemlji i regionu i dostigla ogromnu čitanost.

Dešava se da portali ne poštuju pravila profesije i da nakon objavljene netačne informacije umjesto objavljivanja ispravke, izbrišu spornu informaciju u pokušaju da sakriju grešku i umanje odgovornost za kreiranje neprofesionalnog sadržaja.

Zanimljivo je da smo u tradicionalnim medijima, na televiziji ili u štampi primijetili znatno manje dezinformacija iz oblasti spoljne politike i bezbjednosti. Razlozi mogu biti brojni – u ovim medijima ima mnogo manje prostora za objavu informacija iz oblasti spoljne politike, do glavnih informativnih emisija ili do završetka broja oni imaju znatno više vremena za provjeru informacija, u tradicionalnim medijima i dalje postoje procedure uređivanja i odgovornosti za objavljenu informaciju.

Nakon godinu dana rada platforma Raskrinkavanje.me postala je dio regionalne mreže za borbu protiv dezinformacija – See Check čije su članice i Udruga građana Zašto ne iz Bosne i Hercegovine, KRIK i Fejk njuz tragač iz Srbije, Faktograf iz Hrvatske, MOST iz Makedonije i Oštro iz Slovenije.

Sve organizacije članice mreže prepoznale su da problem dezinformacija prevazilazi državne granice jer jezik definiše internet prostor i omogućava da svaka informacija koja je objavljena u regionalnim medijima vrlo brzo stigne i do crnogorskih portala.

Pitanje borbe protiv dezinformacija je izuzetno značajno za crnogorsko društvo, ali i zemlje regiona jer je to i pitanje zaštite demokratije i demokratskih tekovina, odnosno koncepta građanskog društva koji počiva na informisanim građanima koji mogu slobodno da odlučuju.

Zbog toga se ovaj problem mora rješavati ne samo kroz nacionalne, već i kroz regionalne inicijative institucija, medija i nevladinih organizacija.

Da bi se trenutna situacija promijenila, svi društveni akteri morali bi da preuzmu aktivniju ulogu u skladu sa svojim djelokrugom – od države koja bi trebalo da izgradi strateški pristup za ovo pitanje, preko medijske zajednica koja bi kroz izgradnju samoregulacije i internih procedura za rad novinara morala da da doprinese unapređenju profesionalnih standarda, do civilnog društva koje ima važnu ulogu u procesu edukacije građana za konzumiranje medijskog sadržaja.