Hiljade ljudi okupile su se u četiri grada širom Hrvatske na protestnim marševima u organizaciji inicijative „Ujedinjeni protiv fašizma“, kako bi izrazile zabrinutost zbog govora mržnje i porasta nasilja u društvu. O motivima, atmosferi i procesu organizacije za podkast Akcija, govorila je Vedrana Bibić, jedna od organizatorki inicijative.
Bibić je ukazala i na sve prisutniji antimigrantski narativ koji se širi Hrvatskom, a koji za posledicu ima ekspanziju dezinformacija o migrantima, stranim radnicima koji se doseljavaju u Hrvatsku, što neminovno utiče i na percepciju domaćeg stanovništva o ovoj populaciji.
„Odlučili smo, nakon ljeta u Hrvatskoj koje je bilo stravično, da je vrijeme da tzv. tiha većina izađe na ulicu, da ljudi pokažu da im je dosta nasilja i ustašizacije države. Ovo ljeto, nakon koncerta Thompsona na Hipodromu i nakon što je vlada dopustila da se pozdrav ‘Za dom spremni’ širi i relativizuje ustaški pokret, branitelji su dobili krila i odlučili zabranjivati različite književne događaje i festivale“, kaže Bibić.
Prema njenim riječima, stvorila se atmosfera u kojoj se „ako si protiv nasilja, smatra da si protiv hrvatske države“.
Na pitanje kako su u četiri grada, Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli, uspjeli okupiti toliki broj građana, Bibić objašnjava:
„Upornim radom, preko 30 udruga i pojedinaca se okupilo da vidimo šta da radimo. To su ljudi koji su imali iskustva u organizaciji. Shvatili smo da je masovni protest najbitnija stvar, da pokažemo da to nije podjela na ekstremnu ljevicu i ekstremnu desnicu, nego na ljude koji žele nasilje na ulicama, rade ga ili iz saborskih klupa ili fizički – i na ostatak društva koji želi normalno živjeti.“
Dodaje da im je bilo važno ohrabriti ljude koji su isprva bili uplašeni da izađu na ulice.
„Zasukali smo rukave i par nedjelja radili unutar radnih grupa, nekada i po 12 sati, nekada izostajući sa stalnih poslova koje imamo.“
Bibić naglašava da se masovnost ne događa sama od sebe.
„Solidarnost treba organizovati. Svi koji se ne bave volonterskim radom misle da je dovoljno pozvati ljude preko Facebook-a da dođu. Rad zahtijeva puno logistike i operativnog posla velikog broja ljudi i jako puno kompromisa. Na kraju se više baviš tehnikom nego sadržajem.“
Bibić upozorava i na porast netrpeljivosti prema migrantima i radnicima iz inostranstva koja je sve prisutnija u Hrvatskoj, ističući da ogroman problem predstavljaju dezinformacije, koje se povezuju sa antimigrantskim narativom.
„Hrpa je lažnih vijesti. S jedne strane teorije zavjere desnice da će muslimani doći i pokoriti Evropu, a s druge strane evropska desnica ima skoro iste narative. Naši ljudi su otišli iz države i nema ko raditi, pa narativ ‘zašto ljudi ne rade’ ne funkcioniše.“
Uz to se, kaže, plasiraju i priče o navodnim napadima stranih radnika na Hrvate.
„Izađe priča da je neko napao baku,nakon toga se objavi demant iz policije, ali prva vijest ostaje. Tako ostaje strah od drugog i drugačijeg.“
Bibić, inače navijačica splitskog Hajduka, komentariše i atmosferu na stadionima, povodom pitanja o skandiranju „Ubij Srbina“ na utakmici Hrvatske i Crne Gore.
„Svi smo mi Split i svi su Hajduk. Ultras kultura je zanimljiva i stravična. Što se tiče Torcide, to je mala navijačka skupina mladih ljudi zatrovanih desničarskim narativima, koji se nemaju za šta uhvatiti osim za Hajduk, i u jednom trenu su postali sve desniji i desniji.“
No podsjeća da na stadion dolazi mnogo šira zajednica.
„Na utakmice Hajduka dolazi između 15 i 20 hiljada ljudi. Ostatak navijačke zajednice je jako raznolik i među njima ima puno glasnih ljevičara. Dio njih je osmislio model upravljanja demokratske samoudruge. Ta zajednica je prevelika i raste, a raste i broj žena među članovima.“
„Ključna ideja je dobiti pare, moć i vlast.“, ističe Bibić govoreći o reviziji istorije, koja je prisutna kako u Crnoj Gori kroz djelovanje crkve, tako i u Hrvatskoj kroz desničarske narative.
Objašnjava da se širom regiona pojavljuju slični nacionalistički narativi, ali da je u Hrvatskoj posebno snažna manipulacija sjećanjima iz 90-ih.
„Ponavlja se da se pod petokrakom napadao Dubrovnik i pokušava se izjednačiti antifašizam sa srpskom agresijom na Hrvatsku – i to jako dobro uspijeva. Jugoslavija je neka Baba Roga. Kad god se priča o Jugoslaviji, ljudi se straše, a s druge strane briše se sjećanje na stvarni život unutar Jugoslavije.“
Navodi i primjer sa nedavnih protesta.
„Među 15.000 ljudi okupljenih na marševima u Hrvatskoj, našla se jedna zastava Socijalističke Republike Hrvatske. I sad mediji i političari jašu po tome da je ovo nova ‘Balvan revolucija’ i da mi želimo vratiti Jugoslaviju. Takve provokacije prolaze, ali pokušavamo ih ignorisati.“
Na kraju, Bibić govori o daljim aktivnostima unutar Inicijative.
„Plan je da dalje radimo, da osnažujemo druge gradove, da radimo unutar medijskih prostora, male akcije na ulicama, ali i veće buduće proteste, te da se umrežimo sa progresivnim sindikatima. Planova je puno, ali moramo stati i razmisliti. Svakako ćemo do ljeta imati još nekih akcija.“
Epizodu ”Ujedinjeni protiv fašizma” možete pogledati ovdje.