Vlada Crne Gore nema namjeru da sprovede optimizaciju i profesionalizaciju javne uprave, a konstantni rast broja zaposlenih na centralnom i lokalnom nivou ukazuje da je država i dalje sigurno stanište za partijski kadar.
Crna Gora ima ogroman broj zaposlenih u javnoj upravi, koji u kontinuitetu raste, a prate ga rekordna izdvajanja za bruto zarade, planirana u predlogu budžeta za 2026. u iznosu od čak 726 miliona eura. Nažalost, ovo neće biti posljedica, kako se to u javnosti tvrdi, “razvoja” države, već prije partijske potrebe da u javnu upravu smjeste što više svojih ljudi.
Po posljednjim podacima Ministarstva finansija iz septembra 2025, u javnoj upravi radi 54,841 ljudi, od čega na centralnom nivou imamo 47,584 zaposlenih, a na lokalnom 7,257. To je ukupno uvećanje od 4,655 zaposlenih u odnosu na decembar 2020. godine.
Ovi brojevi nijesu konačni, jer nije poznat broj zaposlenih u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države i opština. Pa iako predstavnici Vlade predstavljaju kao uspjeh to što su prebrojani zaposleni u našoj upravi, mi zapravo nemamo podatke o broju zaposlenih u još ukupno 174 privrednih društava.
Na ovo treba dodati i broj angažovanih po osnovu ugovora o djelu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima o kojima, takođe, ne postoje posebne evidencije.
Drugim riječima, u našem javnom sektoru radi značajno veći broj ljudi. Uspostavljanje preciznih evidencija, potpuni i provjereni podaci bi svakako morali biti prvi korak u planiranju reformi.
Iako je premijer ranije ove godine poručio da će zamrznuti nova zapošljavanja i “naći način” da otpusti 20 odsto zaposlenih jer je broj ljudi u upravi prevelik i da “mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na posao, neadekvatno rade”, očigledno je da taj način još nije pronašao — ili ga, zapravo, ni ne traži.
Uprkos rastu zaposlenih, paradoks je da Crna Gora i dalje nema dovoljne stručne i institucionalne kapacitete za sprovođenje reformi i evropskih obaveza. Evropska komisija jasno ističe da nedostatak administrativnih kapaciteta utiče na proces usklađivanja sa pravnom tekovinom EU u svim sektorima.
Proces optimizacije javne uprave bi podrazumijevao izradu sveobuhvatnih funkcionalnih analiza koje će i dati odgovor na pitanje gdje imamo manjak, a gdje višak zaposlenih, kako bi se isplanirale organizacione, kadrovske i druge promjene i pripremili planovi i fer uslovi za postizanje optimalnog broja zaposlenih. No, iz same Strategije reforme javne uprave i izvještaja čitamo da teško da će takve analize biti izrađene do kraja ovog strateškog ciklusa, iako je to bilo planirano za sektore obrazovanja i zdravstva.
Indikator uspjeha u uspostavljanju optimalne javne uprave navodi smanjenje učešća ukupnog broja zaposlenih u javnoj upravi u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. Imajući u vidu da se povećava opšta zaposlenost u zemlji, udio zaposlenih u javnoj upravi biva manji – iako realno raste broj novih zapošljavanja. Dakle, iako se ovaj indikator ispunjava to nije proizvod procesa reforme, mada predstavnici vlasti vješto to pokušavaju predstaviti kao rezultat fiskalne i kadrovske politike. Ova pojava je, kako to tvrdi i DRI u svom izvještaju, rezultat periodičnih kretanja na tržištu rada u realnom i javnom sektoru.
Teško je bilo i očekivati da će do sada najglomaznija Vlada Crne Gore sprovoditi optimizaciju i profesionalizaciju javne uprave. Nažalost, uprkos obećanjima o meritokratiji, vlast je očigledno preuzela najprepoznatljiviji modus operandi prethodne trodecenijske vlasti – jačanje partijske kontrole kroz širenje administracije, umjesto njenog unapređenja.
Milena Gvozdenović, zamjenica izvršnog direktora CDT-a