Umjesto da donesu suštinske i funkcionalne reforme koje jačaju vladavinu prava, vlasti u Crnoj Gori su tokom procesa dobijanja IBAR-a proizvele set zakona koji su u praksi neupotrebljivi. Jedan od najočitijih primjera takvog formalističkog i površnog pristupa jeste Zakon o sprečavanju korupcije, donesen u junu 2024. godine.
Poseban problem predstavlja član zakona koji se odnosi na pristup računima javnih funkcionera. Upravo on je u vrijeme donošenja zakona istaknut kao rijedak pozitivan pomak u obilju kozmetičkih promjena, jer je trebalo da prevaziđe dugogodišnju praksu izbjegavanja kontrole imovine putem uskraćivanja saglasnosti funkcionera za pristup računima. Međutim, zbog lošeg normativnog rješenja i neusaglašenosti sa drugim zakonima, Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) sada nema mogućnost da pristupi računima javnih funkcionera funkcionera – ni uz saglasnost, ni bez nje.
Mišljenje Agencije za zaštitu podataka o ličnosti i slobodan pristup informacijama (AZLP) od 24. februara ove godine ukazuje na to da Zakon o sprečavanju korupcije ne pruža pravni osnov za obradu bankarskih podataka javnih funkcionera. Upućivanje na Zakon o kreditnim institucijama pokazalo se kao neusaglašeno i pravno neadekvatno rješenje, jer taj zakon ne prepoznaje ASK kao zakonskog korisnika ovih podataka. Uz to, važeći obrazac saglasnosti poziva se na članove zakona koji su prestali da važe, pa ASK, prema mišljenju AZLP, više nema mogućnost pristupa podacima ni na osnovu saglasnosti – jer se ona zasniva na odredbi koja više ne postoji u pravnom sistemu.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da je Zakon o kreditnim institucijama mijenjan u februaru ove godine, a da je tada u skupštinsku proceduru bio upućen – pa naknadno povučen – amandman koji je trebalo da omogući pristup podacima koji predstavljaju bankarsku tajnu i Agenciji za sprečavanje korupcije, radi vršenja njenih zakonskih ovlašćenja. Ostaje nejasno zašto je ta prilika propuštena, i zbog čega nije iskorišćen momenat da se ASK-u omogući pristup podacima funkcionera koji su ključni za kontrolu njihove imovine i prihoda.
Rezultat je paradoksalan: zakon koji je trebalo da ojača nadzornu funkciju ASK-a onemogućio je osnovnu svrhu te institucije – efikasnu kontrolu izjava o imovini i prihodima.
Zakon je, jednostavno rečeno, površno i loše napisan i nije prošao ni osnovnu provjeru usklađenosti sa ključnim zakonima iz oblasti zaštite podataka i finansijskog sistema. Takav rezultat je direktna posljedica pristupa u kome su se zakoni usvajali radi ispunjavanja političkog cilja – dobijanja IBAR-a – a ne reforme sistema.
Kako Ministarstvo pravde već radi na izmjenama Zakona o sprečavanju korupcije, smatramo ključnim da ovaj put pristupe poslu sa minimumom profesionalne odgovornosti. Neophodno je da izmjene budu zasnovane na ozbiljnoj analizi pravnog okvira, uz uključivanje eksperata i relevantnih aktera, kako bi se konačno obezbijedio efikasan i zakonit nadzor nad imovinom javnih funkcionera.
Posebno je važno da se u najhitnijem roku omogući pristup računima, jer ASK u ovom trenutku ne može da vrši jednu od svojih ključnih zakonskih nadležnosti. Svaki dan odlaganja znači produžetak pravne praznine i nastavak perioda u kojem nema stvarne kontrole nad imovinom i prihodima javnih funkcionera.
Takođe, krajnje je vrijeme da se iz ovog slučaja izvuče lekcija: reforme se ne mogu improvizovati, niti sprovoditi bez promišljenog pristupa i osnovnog razumijevanja sistema koji se mijenja. Dovođenje sistema u gore stanje nego što je bilo prije navodne reforme ozbiljno ugrožava borbu protiv korupcije i šalje poruku da institucije nijesu spremne da preuzmu stvarnu odgovornost za uspostavljanje integriteta u obavljanju javnih poslova.
Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a