„Ovdje su pucali u grudi Partije,
al’ nisu uspjeli zatrti sjeme njeno,
slobodarski Šibenik pamti sve
nitko nije zaboravljen
i ništa nije zaboravljeno”
Ovi stihovi uklesani su u kameni blok u Spomen-parku Šubićevac u Šibeniku, na mjestu gdje su 1941. godine talijanski fašisti streljali narodnog heroja Radu Končara i njegovih 25 suboraca.
Osamdeset godina od oslobođenja od fašizma ništa nije zaboravljeno. Znamo da sloboda koju su partizanke i partizani donijeli gradovima i selima naših bivših republika, za razliku od stihova, nije uklesana u kamen, da smo u naslijeđe dobile borbu.
Ova godina nije samo jedna u nizu obljetnica. Nije vrijeme za nostalgiju, vrijeme je za otpor. Godina 1945. naučila nas je da nema ništa važnije od slobode, dok nas 2025. godina uči da nema ništa važnije od svakodnevne borbe.
Učimo od srpskih studentica i studenata koji su šestomjesečni otpor zaokružili velikim prvomajskim prosvjedom. Punih pola godine od pada nadstrešnice u Novom Sadu i smrti 16 osoba, studenti i građani masovno zauzimaju ulice i mostove, blokiraju fakultete, štrajkaju, glasno poručuju: dosta je šutnje, dosta je nasilja i nebrige vladajućih.
Učimo od osmomartovskih protesta diljem naših bivših, od žena koje godinama, desetljećima i stoljećima marširaju protiv nasilja u domovima, bolnicama i školama; koje se odupiru napadima na reproduktivna i radnička prava, pozivaju na ljutnju i otpor, na brigu i zajedništvo.
Učimo od onih koji svakodnevno i uporno stoje pred ambasadama naših gradova i pod palestinskim zastavama traže prekid okupacije i genocida. Njihova solidarnost podsjetnik je da antifašizam nije lekcija iz povijesti, nego zadaća za sadašnjost.
Na koncu, učimo od svih koji su ove godine, makar na nekoliko tjedana, odlučili biti građani, a ne potrošači. Od svih koji su baremnakratko ispraznili trgovačke lance u svim zemljama Jugoslavije i bojkotom poručili da znamo tko plaća cijenu kapitalizma, da tamo gdje kapital diktira nema prave slobode.
Završavamo početkom: nitko nije zaboravljen i ništa nije zaboravljeno! Gradovi pamte. Ulice pamte. Pamte tko je vikao, a tko je šutio, tko je stajao, a tko se sakrio; pamte borbu, kao i izdaju.
Što će pamtiti o nama?
delegatkinja: Ivana Živković