Istorija kao samoposluga – uzimamo ono što nam je potrebno

Dvadeset prvi vijek nije izmislio dezinformacije, svaka generacija pamti svoje izazove i toga je oduvijek bilo – želja za mržnjom, imperijalizmom, za potčinjavanjem je vječna, samo se sprovodi na različite načine.

To je na konferenciji “Dezinformacije kao prijetnja demokratskim društvima” koju je uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) organizovao Centar za demokratsku tranziciju (CDT) istoričar, kazao istoričar Hrvoje Klasić.

On dodaje da dezinformacioni izazovi danas nijesu samo u pisanoj formi, već se suočavamo sa sofisticiranim mehanizmima kao što je vještačka inteligencija.

Klasić kaže i da je cilj dezinformatora na ovim prostorima – nacionalizam, za koji smatra da nije pobijeđen, već guran pod tepih, ali ističe da postoji metod borbe:

“Kućni odgoj je apsolutno neprocjenjiv. Još nijesam vidio da dijete iz tolerantne porodice postane kreten. Društvo koje ima dobro obrazovanje nije siromašno. U Finskoj, na primjer, na obrazovanju počiva sve. Ako postavite dobre temelje, na njima možete graditi. Na ovim prostorima su izgubljene generacije da bi se nešto kvalitativno promijenilo. Nacionalizam nije prevladan. Ima ga i u ostatku Evrope, ali funkcioniše na drugi način”, poručuje Klasić.

Izvršni direktor CDT-a, Dragan Koprivica, kaže da kod dezinformacija veliku ulogu igraju i  mitovi.

“Karakteristično za Crnu Goru da je samo jedan, taj osnovni narativ, domaći a to je 1918. Svi su ostali igra okolo, uvezeni sa različitih tačaka”, rekao je Koprivica.

Po Klasiću, mitovi su imali ulogu u kreiranju velikih nacija, kao što je Francuska i naglašava da to nije sporno, ali dodaje:

“Sporno je kad mit postane stvarnost i ostane stvarnost, na primjer 600 godina kasnije, a upitno je šta se dogodilo – šta je poenta tog mita. Postojanje mitova nije problem, problem je kada ih koristimo da opravdamo politčke ciljeve danas”, ističe Klasić.

Jedan od takvih je istraga porijekla Hrvata, za koje Klasić kaže da je i danas nepoznato. Ali, teorija da Hrvati zapravo imaju iranske gene ili gotske odnosno germanske, koji su nekada bili interpretirani kao “uzvišeniji”, se koristi kao argument da su Hrvati drugačiji, ističe on.

Mitomanija je, kako je dodao, uzela maha i kada se govori o bivšoj državi, Jugoslaviji. Klasić smatra da bi na taj period trebalo gledati na način – je li nešto bilo dobro, šta je bilo loše, postoje li vrijednosti koje smo mogli primijeniti i učiniti još boljim, koje ne smiju da se ponove ili da se isprave. Međutim, mišljenja je da smo otišli u nacionalističlku istoriografiju, čiji cilj je bio ocrniti sve iz Jugoslavije i izdići sve one koji su se borili protiv nje, pa na primjer danas imamo primjer četnika i ustaša koji postaju uzor, ističe Klasić i poručuje da se prema istoriji ponašamo kao prema samoposluzi – da uzimamo ono što nam treba.

Još jedan od mitova, koji se danas različito tumači, je antifašistička borba.

“Antifašističkog pokreta otpora ne bi bilo bez komunista. To ne znači da su svi članovi pokreta otpora, Partizani, da su bili komunisti. Naprotiv, bili su manjina. Ali, nema antifašističkog naroda. Nijesu se Srbi u Hrvatskoj niti u Bosni i Hercegovini podigli zbog toga što im je smetao fašizam, što je Jugoslavija okupirana. Problem nastaje sa egzistencijom. Kada im je ugrožena egzistencija, krene masovno ulaženje u redove”, rekao je Klasić.

Klasić zaključuje i da je svaki nacionalizam jednako poguban, jednako štetan, te da se mora prestati sa dihotomijom “naše žrtve, vaši zločinci”. Pomenuo je slučaj Jasenovca, za koji kaže da je pakao na zemlji i sramota za hrvatsku istoriju i nešto sa čime se hrvatsko društvo kompletno mora suočiti. Ali, spori brojke kojima se godinama pokušava manipulisati.

“Broj žrtava je predmet manipulacija. Postoje ekstremi u Hrvatskoj koji će reći da se u Jasenovcu ništa nije dogodilo, ali oni ne predstavljaju važan niti presuđujući faktor, ali ti ljudi neće biti ni na jednoj televiziji, u najčitanijim medijima ili portalima. Međutim, koliko se umanjuje u Hrvatskoj, od strane nekih opskurnih, toliko u Srbiji i dalje postoji to jedno preuveličavanje koje je apsolutno neargumentovano. Svi stručnjaci, u koje računam i vladiku Jovana Ćulibrka, episkopa Patračkog, koji je stručnjak za Holokaust, koji kaže da da je to propaganda srpskog nacionalizma. Nikakvih 700 hiljada. 700 hiljada je nemoguće zbog toga – koliko je ljudi tada živjelo na području NDH, koliko ih je bilo Srba.”

Klasić dodaje i da ima osjećaj da danas živimo situaciju obrnutu onoj iz doba prosvjetiteljstva kada su se pitali nauka, razum, tolerancija i citirao je Mileta Kekina iz benda Hladno pivo, koji je rekao “Ljudi na ovim prostorima kad nemaju pojma, imaju stav”.

“Ok je pravo na stav, ali ne može biti pravo na stav da ti ne želiš vakcinisati dijete protiv ospica ako je nauka potvrdila da će ti dijete zbog toga umrijeti. Dakle, ospice su ozbiljna bolest. Dijete koje uđe u prostoriju u kojoj je neko dva sata prije toga bio sa virusom ospica može dobiti, a smrtnost je veća od 60 odsto. Imamo vakcinu, nećeš umrijeti. Tetanus – 50 odsto onih koji dobiju tetanus mogu umrijeti. Ako dobiješ vakcinu neće ti se ništa dogoditi. Velike boginje – u 20-om vijeku je 500 miliona ljudi umrlo od velikih boginja. Od ‘78-me kad je uvedena vakcina – nula.”