Medijska (ne)pismenost problem cjelokupnog društva                                     

Mladi u Crnoj Gori su izloženi medijskim sadržajima iz neposrednog okruženja, pored mnoštva sadržaja koje su im u globalizacijskim okolnostima potpuno dostupne na engleskom jeziku. Ipak,  veoma je nizak procenat onih koji imaju vještinu samostalnog donošenja odluke što jeste, a što nije prihvatljivo mišljenje i ponašanje. Ovakvo stanje korespondira sa neuspjesima koje crnogorski đaci pokazuju na međunarodnim takmičenjima, ali i sa činjenicom da je Crna Gora na 52. mjestu od 79 zemalja učesnica PISA testiranja. 

Takođe, svjedočimo klonuću obrazovnih potencijala, posustajanju poštovanja zakonskih regulativa koje se odnose na oblast obrazovanja, nezadovoljstvu učenika/učenica onim što škola pruža, roditelja time što djeca postižu, demotivaciji nastavnica/nastavnika kao i nedostacima vizija rukovodilačkih struktura. Ministri/ce kojima je povjereno više od 13.000 zaposlenih, 168 osnovnih škola, 70 157 učenica i učenika osnovnoškolskog uzrasta, 55 srednjih škola, 24 970 srednjoškolki i srednjoškolaca pokazuju nedovoljnu svijest o odgovornosti koju ove brojke sa sobom nose.

Nedovoljna svjesnost očigledna je kod onih koji se olako prihvataju ove funkcije i prvo za šta se opredjeljuju su brojna kadrovska razrješenja i postavljanja na rukovodeće funkcije, ili kako je to svima poznato prilikom čestih formiranja Vlada, političke partije ovo Ministarstvo smatraju nekom vrstom neadekvatne ponude.

Donosioci obrazovnih politika u posljednjih dvadeset godina kontinuirano sprovode reforme obrazovanja, od kojih su mnoge imale smisla i značaja, ali isto tako mnoštvo je onih koje su bile neuspješni pokušaji dokazivanja vrline.

Crna Gora je još 2008. godine uvela Medijsku pismenost kao izborni predmetni sadržaj u tadašnjih deset gimnazija. Interesovanje za predmetne sadržaje uvijek je zavisilo od atmosfere koju kreira školska uprava, pa je tek u rijetkim prilikama broj đaka koji biraju ovaj predmet rastao. Budući da dvostruko više đaka upisuje srednje stručne škole, dalekosežne posljedice koje možemo naslutiti jeste da je to dvostruko više punoljetnih građana koji nijesu bili u prilici da razviju „zdravu skepsu“.  Nakon pritisaka izvršenog od strane civilnog sektora, uz podršku motivisanih pojedinki i pojedinaca zaposlenih u obrazovnom sistemu, došlo je do uvođenja Medijske pismenosti kao izbornog predmeta koji pripada završnom ciklusu osnovnoškolskog obrazovanja (VII, VII,IX) razred. O brojkama i učincima će biti moguće govoriti po završetku 2023/24 godine.  

Ovo su najvažniji zaključci analize “Dezinformacije i obrazovanje” autorke Svetlane Jovetić Koprivice, koju je Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pripremio u okviru svojih aktivnosti na polju borbe protiv dezinformacija i negativnih stranih uticaja.  

Objavljivanjem ove publikacije i želimo pokrenuti dijalog i razmjenu mišljenja koji bi doveli do definisanja modela razvoj medijske pismenosti koji bi bio najbolji za Crnu Goru. 

Jedno od mogućih rješenja koje se nudi u analizi je potpuni obuhvat đaka i nastavnika obukama o medijskoj pismenosti, što nije jednostavno ali svakako nije nemoguće.

Medijska pismenost društva ne može biti odgovornost samo onih koji rade u obrazovanju, pa obuke iz ove oblasti treba organizovati u vojsci, policiji, zdravstvu, sudstvu, u svim lokalnim upravama, te u svim servisima javnih ustanova Crne Gore.

Ovo je oblast kojom jednako treba obuhvatiti lica sa visokom i nižom školskom spremom, dok je na nivou lokalnih zajednica potrebno  organizovati kratke obuke za lica treće dobi.

Posebnu pažnju treba posvetiti ulozi i odgovornosti medija. Pored Agencije za elektronske medije, Instituta za medije Crne Gore, ali i samoregulatornih tijela čije je postojanje definisano Zakonom o medijima, neophodno je da svi lokalni i mediji sa nacionalnom frekvencijom, radio, televizija, portali u svoje programske sheme uključe segmente koji se tiču Medijske pismenosti. Ovdje posebnu odgovornost ima Javni servis Radio-televizije Crne Gore.

Izradu publikacije je finansirala Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav CDT-a i autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD. 

Ostajemo otvoreni za sve dobronamjerne sugestije i kritike naše publikacije, koju možete pronaći ovdje.  

Centar za demokratsku tranziciju