Veliki dometi “apostolske demokratije”

Veliki dometi “apostolske demokratije”

08/12/2022

Politika u Crnoj Gori je željela da od crkve napravi igračku koja će omogućavati beskonačan izvor glasova na izborima, ali je zapravo sama postala igračka u rukama crkve.

Za razliku od ostalih demokratskih društava, kod nas je postalo uobičajeno da crkva direktno utiče na donošenje političkih i upravljačkih odluka u državi i praktično se pozicionira kao “četvrta grana vlasti”.

To je ključni zaključak publikacije “Apostolska demokratija” koju je objavio Centar za demokratsku tranziciju (CDT).

Nakon predstavljanja “demokratskih” tokova koji su vezani za rušenje ustavnog balansa vlasti, ugrožavanje kvaliteta izbornog procesa, klijentelizam i partijsko zapošljavanje, CDT u okviru svog serijala “Podrivanje demokratije” analizira uticaj crkve na vlasti i procese u našoj zemlji.

Od Vlade koja je formirana u manastiru, preko ministara koji račune polažu vjerskim poglavarima, pa sve do zapošljavanja  po diktatu crkve, kroz 12 simboličnih primjera prikazali smo najslikovitije momente ovog nesvakidašnjeg, ali veoma opasnog urušavanja naše demokratije i demokratskog poretka.

Uzurpiranje prava i obaveza koje propisuje Ustav i miješanje crkve u političke odluke ne odgovara demokratskom ustrojstvu jedne države. Ovu pojavu su omogućili naši političari koji su nastojali da gaje uglavnom dobre odnose sa crkvom, žmureći na mnoge kontroverzne ili nezakonite njene aktivnosti, a sve u interesu dobijanja kojeg glasa više na izborima.

Koliki je uticaj crkve najbolje pokazuje to što su za manje od dvije godine “pale” čak tri crnogorske vlade zbog odluka koje se tiču crkvenih pitanja.

Nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji nije bio po volji Srpske pravoslavne crkve (SPC), Vlada koju je predvodila Demokratska partija socijalista izgubila (DPS) izgubila je većinu na izborima 2020. Porazu DPS-a prethodile su masovne litije koje su predvodili sveštenici SPC. Nakon toga je formirana Vlada o kojoj se pregovaralo u manastiru Ostrog, a za premijera je izabran Zdravko Krivokapić koji nije krio svoju posvećenost crkvi. Međutim, događaji oko ustoličenja novog mitropolita SPC na Cetinju, označili su početak kraja njegove Vlade, kojoj je pola godine kasnije izglasano nepovjerenje. Isto je prošao i Dritan Abazović, koji je potpisivanjem Temeljnog ugovora narušio odnose u izvršnoj vlasti koju je predvodio. To pokazuje da ni ova Vlada nije uspjela da se odupre uticaju crkve.

Još jedna od gotovo nevjerovatnih pojava u crnogorskoj “demokratiji”, koja je stupila na scenu nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, tiče se uticaja crkve na zapošljavanja i imenovanja na javnim funkcijama. Tako je ranija loša praksa, koja je značajno doprinosila podrivanju demokratskih procesa, zamijenjena još gorom jer su litijske potvrde zamijenile partijske knjižice.

Tokom posljednjih 30 godina, SPC najčešće bespravno izgrađuje ili prepravlja crkve po svom nahođenju, ne mareći za uništavanje kulturne baštine, sve uz prećutnu saglasnost državnih institucija Crne Gore. Pasivnost države je u toku ovog procesa potpuno evidentna i dokumentovana, i oni su ovoj temi pristupali na način da evidentiraju pojave ali se nakon toga nije dešavalo ništa značajno po pitanju stvarne zaštite kulturne baštine. U stvarnosti, moćnim ekonomskim i političkim akterima se omogućavalo da nastave sa svojim planovima sve do momenta kad se ništa više ne može popraviti.

Nosioci vlasti ne smiju omogućavati ovakvu manifestaciju moći i nedodrljivosti crkve, jer to ostavlja nesagledive posljedice na naše društvo i državu.

 Goran Delić, CDT