Kod velikih oglašivača podigni ručnu

Veliki trgovinski lanci i mobilni operateri su najveći oglašivači u komercijalnim medijima. Novinari sa njima nužno nemaju direktan kontakt, ali oni mogu indirektno uticati na slobodu izvještavanja. To je mišljenje nekoliko novinara koji su zaposleni u komercijalnim medijima u Crnoj Gori, a koji su anonimno ispričali svoje iskustvo iz redakcija. “I pored toga što smo imali informacije o trgovinskim lancima koji su uvozili zaraženo meso iz inostranstva, imena trgovina nijesu objavljena odnosno izbrisana su iz teksta”, priča jedan od novinara.

On smatra da oglašivači nemaju direktan uticaj na novinari već na menadžment ili uredništvo medijske kuće:

“Nije isključeno da oglašivač možda ni ne govori unaprijed da možemo imati problem zbog objavljenog teksta već se kod novinara ili urednika javi autocenzura – strah da može imati problem ako objavi imena onih koji plaćaju reklamni prostor”, kaže ovaj novinar.

Prema podacima Indeksa medijske održivosti iz 2017. godine crnogorsko oglašivačko tržište je procijenjeno na oko 12-13 miliona eura vrijednosti, od čega 10 miliona čine komercijalni oglašivači, a 2-3 miliona čini reklamiranje državne i lokalne administracije i kompanija u državnom vlasništvu.

Sindikat medija u analizi “Indikatori nivoa medijskih sloboda i bezbjednosti novinara” prepoznaje problem neodvojivosti marketinga službe i redakcije. Navode da većina medija nema unutrašnje akte koji regulišu pravila rada u redakciji:

“U nekim slučajevima redakcije nijesu odvojene od sektora za marketing. Zbog toga se u praksi često dešavaju indirektni uticaji vlasnika ili marketing sektora na uređivačke politike medija”.

I analiza Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koja je rađena na osnovu razgovora sa novinarima iz ekspertima iz oblasti medija prepoznaje da direktni pritisci ekonomskih uticajnih grupa i pojedinaca na novinare nijesu vidljivi, ali da u nekim redakcijama postoje teme koje se ne smiju obrađivati, a vezane su za strukture koje imaju ekonomski uticaj na poslovanje medija.

Novinar i NVO aktivista Darko Ivanović iz Građanske alijanse (GA) smatra da državni i lokalni javni servisi imaju određene agende koje se naslanjaju na državni protokol što je “ kamen spoticanja za razvoj sloboda”, dok se komercijalni mediji u Crnoj Gori suočavaju sa drugim problemom: “Komercijalni mediji moraju da funkcionišu na tržištu koje je usko što se tiče oglašivača i marketinga, zato je teško ostati nezavisan i obrađivati apsolutno sve teme. Kada se dođe do velikih oglašivača obično se tu diže ručna”.

Rad kod privatnika je svuda isti

Naši sagovornici smatraju da je rad u privatnom mediju, kao rad u bilo kojoj privatnoj firmi-

“To što imaš ugovor i što je radno vrijeme ograničeno, ne znači da ćeš raditi osam sati dnevno. Imaš nisku platu i ne postoji mogućnost da budeš dodatno nagrađen za dobro urađen posao”.

To potvrđuju i brojne analize i istraživanja o stanju u medijima, prema kojima su, niske plate razlog zbog kojeg novinari napuštaju medije i sve češće posao traže u PR službama kompanija i državnih organa.

“U pojedinim medijima, novinari se suočavaju i sa radom na crno, iako moram biti potpuno iskrena, u mediju u kojem ja radim to nije slučaj”.

Uglavnom imaju korektan odnos sa uredništvo od ključnog značaja za rad svakog novinara.

“Ukoliko je taj odnos ‘zategnut’, to izuzetno loše utiče na produktivnost, dok sa druge strane, korektna saradnja i komunikacija mogu produkovati dobar medijski materijal. Lično imam dobar odnos sa uredništvom , počevši do urednika rubrike to većih instanci, zbog čega smatram I svoj rad kvalitetnijim. Svakako da situacije u kojima morate da ‘poslušate’ naređenog nisu rijetkost, ali u dosta drugih slučajeva imam slobodu da sama odlučim”, kaže naša sagovornica.

I njena koleginica ima korektan odnosno sa uredništvom, a formalan sa menadžmentom.

“Na slobodu izvještavanja ne utiču u velikoj mjeri. Taj uticaj ogleda se nekada u odabiru tema koje uredništvo nameće novinarima”, kaže ona i dodaje: “eksterni faktori utiču na moj rad tako što urednik periodično zadaje teme vezano za određena pitanja koja u datom trenutku i nisu u dovoljnoj mjeri od javnog značaja. Primjećujem i favorizovanje određenih sagovornika kroz teme koje se obrađuju u mediju”.

Naši sagovornici su saglasni da se uticaji pojedinaca, partija ili indirektnih grupa teško mogu izbjeći:

“Ne utiču previše i ne utiču uvijek, ali utiču. Utopija je da postoji medij koji makar jednim dijelom nije naklonjen nekoj strani”.

Darko Ivanović iz Građanske alijanse kaže da je kao autor emisija koje su emitovane i na komercijalnim i javnim medijima, imao ugodnu poziciju jer je sa medijskim kućama sklapao ugovore koji su imali klauzulu o uredničkoj slobodi.

“Dok smo se god pridržavali toga, nije bilo problema. Mislim da većina novinara ima priličnu slobodu ali da ona oscilira od interesa vlasnika u privatnim medijima do zapanjujuće autocenzure u javnim servisima u državi”, smatra Ivanović.

On smatra da je vlasnici medija često na zaposlene gledaju kao na potrošni materijal i novac im se “daje na pipetu” čime se stvar blaga ucjena.

“Kada god novinar finansijski zavisi od vlasnika, a vlasnici imaju određene interese i teme o kojima se vodi posebna pažnja i o kojima se ne piše, taj proces je svojevrstan kavez novinarskih sloboda”, kaže Ivanović i dodaje: “Soft cenzura koja se ogleda u oglašavanju državnih institucija i nerijetko biznisa u medijima koji su ‘podobni’ stvara dodatan pritisak na medije koji se osmjele da pišu i pokreću teme od društvenog značaja, a koje se bave korupcijom , netransparentnošću, nepotizmom, kronizmom…”.

O problemima novinara se ne piše

Sindikat medija u Crnoj Gori ima oko 600 članova, od toga jedna trećina članova radi u privatnim medijima. Naši sagovornici su članovi novinarskih udruženja i zbog toga, kažu, nijesu imali problema sa menadžmentom kuće u kojoj rade.

“Njihovu pomoć do sada nisam tražila. Mogu pomoći novinarima isključivo kroz proaktivniji pristup. Problem je što se o problemima novinara ne može pisati na objektivan način, zbog uticaja menadžmenta na uređivačku politiku”, kaže jedna od novinarki.

Darko Ivanović, koji je aktivan i u Sindikatu medija, smatra da je rješenje za sadašnju lošu situaciju u medijima promjena u procesu izvještavanja.

“Tu promjenu bi trebalo da sprovedu esnafske organizacije, na čelu sa Sindikatom i novinarima koji se u okviru njega organizuju. Granski kolektivni ugovor, jedinstven kodeks, samoregulacija su ključni dokumenti od kojih se polazi. U suštini nema idealnog stanja i idealnih odgovora. Ali mislim da je ključ u volji da se novinari organizuju i tako nastupe prema poslodavcima”, smatra on.

 

“This project is funded by the European Union through the small grants programme “Protecting Media Freedom and Freedom of Expression in the Western Balkans” implemented by the Croatian Journalists’ Association as part of the regional project Western Balkan’s Regional Platform for Advocating Media Freedom and Journalists’ Safety, carried out through partnership of six regional journalists’ associations – Independent Journalists’ Association of Serbia (IJAS), Association of BH Journalists (BHJ), Croatian Journalists’ Association all public communications, the Grantee is obliged to comply with the European Commission’s visibility requirements (CJA), Association of Journalists of Kosovo (AJK), Association of Journalists of Macedonia (AJM) and the Trade Union of Media of Montenegro (TUMM)”.