Razvoj pravosuđa i vladavina prava u Crnoj Gori od 2006. godine prolazi kroz niz izazova, ali je današnja pozicija bolja nego što je bila prije 20 godina, poručeno je sa podkasta “Granice moći i dometi pravde” u okviru Digitalne konferencije koju je Centar za demokratsku tranziciju organizovao povodom 20 godina od obnove nezavisnosti.
Član Sudskog savjeta Miodrag Iličković kazao je da smo po dobijanju države, počeli da se ponašamo kao ratni dobitnici.
“Tu leži problem. Nijesmo počeli da gradimo državu, nijesmo pokušali da za tu državu napravimo dobre temelje, ne samo u pravosuđu, nego nijesmo jačali Akademiju nauka, nijesmo jačali univerzitete, nije nam padalo na pamet da obnovimo Leksikografski zavod Crne Gore, nijesmo radili puno oko Ministarstva kulture, Ministarstva obrazovanja. Mi do dana današnjeg nemamo enciklopediju Crne Gore, to je katastrofa” ocijenio je Iličković.
“Patriotizmom se zaklanjala korupcija. Crnogorske zastave su stavljane na kuće koje su divlje izgrađene” dodao je.
Advokat Siniša Gazivoda kazao je da, što se tiče razvoja društva i države, dvadeset godina nije posebno veliki period. Analizirajući šta je urađeno i šta je moglo biti urađeno, prema njegovim riječima, jako je puno stvari koje je moglo biti urađeno, a početna pozicija je bila jako loša. „Početna pozicija 2006. je lošija nego da je ta početna pozicija 1989. ili 1990. godine, jer je sistem postojao pa ga je trebalo preoblikovati, a 2006. dolazi posle 90-ih kada ljudi više ne vjeruju ni familiji ni rođacima, a kamoli institucijama, posle svega što se desilo” naveo je Gazivoda.
On je ocijenio da je problem u pravosuđu što nijesmo izgradili institucije, te da pomaci uvijek zavise od jedne osobe koja se nalazi na poziciji.
„Vladavina prava nije ono što ljudi misle da jeste, samo borba protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije. Vladavina prava su plastični kiljani koji su postavljeni po Podgorici da se ljudi ne bi parkirali na sred ulice. Kad imate vladavinu prava, to vam ne treba jer ljudi znaju da je to zabranjeno zakonom, da će platiti kaznu i kada sistem funkcioniše, on se neće ponašati na taj način. Nemamo nerješivih problema, makar što se tiče pravosuđa, i ako se narednih 20 godina iskoristi kako treba, napravili bi od Crne Gore jedno bolje mjesto za život nego danas.“ ističe Gazivoda.
Iličković je rekao je da je suverenost bila nužna za Crnu Goru, ali nije bila dovoljna.
„Velika je zabluda, poslije referenduma, da smo dobili državu. Mi smo samo dobili šansu da postanemo država. Državu je trebalo tek graditi. Mi smo u suštini dobili jednu pustu, neobrađenu livadu, a poslije svega što se dešavalo po Jugoslaviji – raspada Jugoslavije, privatizacije, ratnih zločina i svega što smo preživjeli – konačno smo postali domaćini u svojoj kući i vrlo teško smo došli do toga. Državna zajednica Srbija i Crna Gora bila je raskoš besmila. Ne može 500 hiljada ljudi i četiri, pet miliona ljudi živeti ravnopravno u jednoj zajednici. I to je, na neki način, pomoglo tom sve brojnijem suverenističkom razmišljanju da izađemo iz tog predsoblja od ludnice i da se okrenemo sebi. Međutim, taj politički zaokret je bio vrlo težak. DPS je 90-ih godina vodio jednu sasvim drugu politiku. Do nekih zaokreta kod njih je došlo 1996, 1997. godine, Đukanović se okrenuo od Miloševića. To su sve stvari koje su ozbiljno stvarale problem na ovim prostorima. Međunarodna zajednica nije bila raspoložena prema referendumu, oni su sumnjali u to. Oni nisu imali poverenja u nas, niti smo mi imali podršku. To su bili teški pregovori sa njima. Oni su se bojali da opet ne zaglavimo u nekom haosu. Bez DPS-a se referendum nije mogao sprovesti, bez obzira što su liberali i SDP tada, 90-ih, napravili ozbiljan temelj, da na leđima te politike Đukanović se okrene prema Crnoj Gori.“
Direktorica Akcije za ljudska prava, Tea Gorjanc Prelević, je istakla da Crna Gora ima sve što joj je potrebno u smislu znanja i ljude koji znaju šta je vladavina prava i pravna država, ali da posle kraja jednopartijskog sistema nije urađena neophodna demokratizacija. Prema njenim riječima, izbor sudija je tek počeo da se reformiše nakon nezavisnosti, od 2008. godine, kada postoji Sudski savjet, ali „kakav Sudski savjet… njime je predsjedavala Vesna Medenica.“
Prema njenoj mišljenju, u crnogorskom sudstvu postoji oko 25 odsto sudija koji su birani u Skupštini, dakle politički, iako su postojali neki kriterijumi.
„Dakle, 25 odsto sudija koji danas sude je birano u tom sistemu, dok je Vesna Medenica bila u Sudskom savjetu. Da li to znači da je 50 odsto sudija kompromitovano time? Ne. Ali postoji razlog za provjeru i smatramo da je to jedan od razloga koji govori u prilog vetingu i potrebi da se provjere kadrovi iz tog perioda. Isto važi i za državne tužioce, koji su takođe prvo birani od strane Vlade, pa u Skupštini.“ navela je ona.
Gorjanc Prelević je dodala da Sudski savjet tek od 2021. postaje tijelo koje autoritativno i objektivno bira sudije, „ali moglo bi još transparentnije, sa još bolje obrazloženim odlukama, ali to je taj period kad smatramo da je on potpuno rasterećen nekog političkog uticaja.
“Mada i dalje se ti članovi iz reda uglednih pravnika biraju prostom većinom u Skupštini, što je glavna kritika EU i Venecijanske komisije, i očekujemo da se to sad ovim ustavnim promjenama u skladu sa tim preporukama izmijeni.“ dodala je ona.