Organizovana migracija birača, odnosno koordinirano prijavljivanje prebivališta ili mobilizacija birača izvan mjesta stvarnog boravka radi nedozvoljenog uticaja na izborne rezultate, sve češće postaje faktor političkih kriza, sporova između država i narušavanja povjerenja u izborni proces.
Države regiona imaju značajno različite režime državljanstva i različite pristupe pitanju biračkog prava, što je nesporno suvereno pravo svake države. Međutim, različiti pravni režimi, u kombinaciji sa nedovoljnom razmjenom administrativnih podataka između država, stvaraju prostor za političke sporove i manipulacije.
Bez intenziviranja dijaloga, međusobne saradnje i razmjene informacija o ovom, sve izraženijem problemu, teško će se izgraditi povjerenje i poboljšati dobrosusjedski odnosi, a problemi u ovim oblastima mogu kreirati bilateralne sporove koje se mogu odraziti na učlanjenje u EU zemalja regiona koji se kasnije budu priključivale.
Ovo su ključni zaključci nove publikacije Centra za demokratsku tranziciju (CDT) pod nazivom: “Studija slučaja – Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Srbija: Balkanski četvorougao: migracija birača i granice biračkog spiska”, nastale u okviru inicijative IGNITA koju finansira Open Society Foundations – Western Balkans.
Migracija birača u regionu ima najmanje tri međusobno povezane dimenzije. Prva se odnosi na izborni integritet i povjerenje građana u demokratski proces. Druga dimenzija tiče se bilateralnih odnosa između država. Treća dimenzija povezana je sa procesom evropskih integracija, budući da evropski okvir zaštite izbornog integriteta postavlja određene standarde u pogledu ostvarivanja biračkog prava i vođenja biračkih evidencija.
U evropskom pravnom okviru posebno se ističe princip da birač može ostvariti biračko pravo samo jednom na istim izborima, što podrazumijeva efikasne mehanizme razmjene podataka između država i pouzdane evidencije birača.
Direktivom 93/109/EZ uspostavljen je mehanizam čiji je cilj sprečavanje višestrukog glasanja na izborima za Evropski parlament, uključujući i razmjenu relevantnih podataka između država članica. Iako se Direktiva odnosi isključivo na izbore za Evropski parlament, ona potvrđuje značaj koji Evropska unija pridaje tačnosti registara birača, administrativnoj saradnji između država i mehanizmima zaštite izbornog integriteta.
U regionu su u prethodnim godinama pokretane i inicijative za uspostavljanje mehanizama razmjene podataka o biračima i prebivalištu između država Zapadnog Balkana, sa ciljem sprečavanja višestrukog glasanja i zloupotreba biračkih spiskova. Međutim, većina tih inicijativa ostala je na nivou političkih najava i stručnih preporuka, bez jasne spremnosti da međusobno razmjenjuju podatke o državljanima i biračima.
Ulazak država Zapadnog Balkana u EU bez prethodnog rješavanja ovih pitanja nosi rizik da se postojeće slabosti, u uslovima slobodnog kretanja ljudi i kapitala, kao i različitih režima državljanstva među državama članicama, „evropeizuju“.
Potencijalna manipulacija sa biračkim spiskovima, prebivalištem i državljanstvom ne bi samo prouzrokovala nedozvoljene uticaje na nacionalne izbore zemalja regiona već bi se mogla preliti na izbore za Evropski parlament. Na primjer, ukoliko bi Crna Gora uskoro postala članica EU bez rješavanja ovih pitanja, otvorilo bi se i pitanje da li bi građani država koje nijesu članice EU, poput Srbije i Bosne i Hercegovine, kroz postojeće veze državljanstva i prebivališta, mogli direktno uticati na izbor predstavnika Crne Gore u Evropskom parlamentu, odnosno imati tamo svoje predstavnike.
Zato je potrebno snažnije uključivanje pitanja integriteta biračkog spiska i evidencija prebivališta u okvir pregovora o pristupanju EU, posebno u dijelu koji se odnosi na vladavinu prava i funkcionisanje demokratskih institucija. Usljed sve intenzivnijih migracija stanovništva i složenih režima državljanstva u regionu, ova pitanja imaju potencijal da u budućnosti postanu i širi evropski izazov.
Kompletna publikacija je dostupna na LINKU.