Crna Gora je sprovela još jedan izborni proces sa manjkavim zakonskim okvirom. Od parlamentarnih izbora 2016. godine izostaje volja političkih aktera da sprovedu reformu izbornog zakonodavstva. Izborni dan je u oba kruga izbora protekao u mirnoj atmosferi i bez većih kršenja procedure glasanja, a proceduralne nepravilnosti koje su naši posmatrači i posmatračice zabilježili nijesu mogle uticati na ishod izbora.
Izborni dan su obilježile i informacije o saslušanjima i pretresima koje je Uprava policije sprovela prema aktivistima DPS-a u pojedinim gradovima zbog sumnje u kupovinu glasova. Zbog otklanjanja svih eventualnih sumnji u zakonitost i opravdanost postupanja policije, od izuzetne je važnosti da policija i nadležno tužilaštvo u narednim danima pokažu maksimalnu transparentnost i otvorenost i građane obavijeste o rezultatima svojih aktivnosti.
Državna izborna komisija (DIK) je povećala generalnu transparentnost svog rada i korektno pripremila tehničke aspekte izbornog procesa. Međutim, i u ovom izbornom ciklusu, njen rad je obilježilo donošenje selektivnih i zakonski veoma upitnih odluka, sve u cilju ostvarivanja prednosti za pojedine kandidate. Donošenje ovih odluka obilježilo je preglasavanje profesionalnih članova DIK od strane onih koje postavljaju političke partije.
DIK je uskratila potpuno pravo na posmatranje izbora domaćim i međunarodnim posmatračima. U sadejstvu sa Agencijom za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP), po prvi put je uskraćeno pravo na posmatranje svih segmenata izbornog procesa uključujući i sva relevantna dokumenta.
I ovaj izborni ciklus, slično onome iz 2018. godine, obilježila je zloupotreba ličnih podataka građana/ki i navodi o falsifikovanju njihovih potpisa za podršku pojedinim kandidatima.
U toku predsjedničkih izbora nije u potpunosti zagarantovana efikasna pravna zaštita biračkog prava i izbornog procesa, zbog neaktivnosti Ustavnog suda.
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) pokazalo je manji stepen transparentnosti u odnosu na prethodne izborne cikluse (2016. i 2020. godine). Ono ovoga puta nije omogućilo predstavnicima kandidata koji učestvuju na izborima niti domaćim i međunarodnim institucija koje prate izbore da budu dio tima koji kontroliše birački spisak.
I u ovom izbornom procesu nastavljena je poznata praksa uz prethodnih izbornih ciklusa o masovnim zapošljavanjima u toku izbornog procesa. Prema podacima Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) od početka kampanje za predsjedničke izbore do početka marta broj zaposlenih u javnoj upravi je uvećan za čak 5000. Njeni dometi u postupku kontrole zloupotreba državnih resursa u kampanji ponovo su se pokazali kao veoma ograničeni, a izvještaji kandidata sumnjivi sa jasno podcijenjenim iznosima pojedinih usluga koje su u njima prijavili.
Kampanja u formalnom dijelu bila relativno korektna, svi kandidati su imali adekvatan prisup medijima. Međutim, postojala je i intenzivna kampanja u sivoj zoni prepuštena više ili manje anonimnim akterima i ona je imala za cilj diskreditaciju protivnika objavljivanjem detalja iz njihovog privatnog života, uvrede prema neistomišljenicima, te stigmatizaciju pojedinaca ili čitavih grupa.
Izražena politička polarizacija i rastuća radikalizacija crnogorskog društva doveli su u do prijetnji predsjedničkim kandidatima Đukanoviću i Draginji Vuksanović-Stanković, i napada na kandidata Jakova Milatovića prije prvog kruga izbora. Takođe, došlo je do fizičkog napada na pristalicu jednog od kandidata nakon održanog promotivnog skupa.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) je i ovoga puta imala svoje političke preferencije te javno ubjeđivala građane za koga kandidata treba da glasaju. I ovu kampanju su karakterisali jasni politički i medijski uticaji prije svega iz Srbije ali i drugih zemalja regiona.
Ovu kampanju je obilježio rekordan broj dezinformacija. Regionalni mediji su izvještavali o izborima u Crnoj Gori jasno izdvajajući svoje favorite, a tabloidi i mediji bliski vlastima u Srbiji su pomjerili granice uobičajene zainteresovanosti za događanja u susjednoj zemlji i zašli duboko u zonu nedozvoljenog uticaja na izborni proces u drugoj državi. Izvještavanje većine crnogorskih medija nije bilo neutralno, iako oni sami najčešće nijesu proizvodili lažne vijesti i dezinformacije u užem smislu. Međutim, pristrasno izvještavanje je u pojedinim glasilima bilo prisutno u mjeri koja se ne može pravdati uređivačkim slobodama. Na društvenim medijima svakodnevno je bilježen veliki broj dezinformacija. Kreatori dezinformacija su i u ovom izbornom ciklusu kreirali veliki broj objava o rezultatima nepostojećih istraživanja javnog mnjenja.
Kompletan preliminarni izvještaj možete pročitati ovdje.