Nijesu nas posvađale ni Evropa ni Amerika

Društva koja su nastala nakon raspada Jugoslavije mnogo više teže nacionalnom nego demokratskom i daleko su od građanskih, ocijenio je hrvatski istoričar Hrvoje Klasić povodom obilježavanja 30 godina od 1989. godine u Evropi i Crnoj Gori.

On je poručio je uključivanje mozga najbolji izlaz iz takve situacije.

Klasić, koji je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, govorio je o događajima iz 1989. i njihovim refleksijama na dalji razvoj društava u Evropi, Jugoslaviji i u Crnoj Gori.

Prema njegovim riječima, danas je uopšteno mišljenje da je Berlinski zid morao pasti i da je tok istorije išao u tom smjeru, kao i da je morao pasti komunistički sistem.

“Je li pao u Kini? Je li pao u Vijetnamu? Nije. Berlinski zid nije morao pasti i ne bi bilo pri put da se na volju naroda odgovori represijom. Da nije bilo Mihaila Gorbačova i vjetrova iz Moske sve je moglo biti drugačije”, rekao je Klasić na tribini u organizaciji Centra za demokratsku tranziciju.

Kako je kazao, dolazak Mihaila Gorbačova na vlast otvorio je te procese, rekavši da da se neće miješati.

Podsjećajući na definiciju da je tranzicija prelaz iz poznatog u poznato, odnosno iz jednog poznatog sistema u drugi, rekao da se to u Jugoslaviji nije dogodilo, i da niko nije znao u šta država ide.

On je djelimično saglasan sa izjavom mađarskog premijera, Viktora Orbana, koji je rekao da su nekada u srednjoj i istočnoj Evropi sanjali da je Evropa njihova budućnost, a da sada znaju da su oni budućnost Evrope.

“Nije puno pogriješio ali imam nadu i dalje u to evropsko tijelo”, naveo je Klasić.

Prema njegovim riječima, odlazak Tita bio je fatalan.

“Njegov lik i djelo je bio garant sigurnosti i arbitar. Onog trenutka kada je otišao, republike se više ne ponašaju kao saradnici, nego kao konkurenti i zajednički dogovor za zelenim stolom više ne mogu naći. I onda se pojavila srpska opozicija, pa Slobodan Milošević. Kada je otišao na Kosovo Polje sa onom rečenicom uzjahao je konja kojeg je opozicija osedlala”, naglasio je Klasić.

Kako je dodao, trebalo je čekati trenutak kada će se pronaći neko ko će dovesti u pitanje funkcionisanje cijele federacije, a to se prvo pojavilo u liku srpske opozicije a potom Slobodana Miloševića.

On je kazao da se protivi tezi da nas je neko posvađao i da nam je neko donio rat.

“Svi dokumenti na kojima sam radio pokazuju suprotno. Svima je bilo stalo da Jugoslavija opstane. Nikome nije bilo stalo da se Jugoslavija raspadne, a pogotovo ne na ovaj način”, kazao je Klasić.

Prema njegovim riječima, nacionalizam je nešto što je uništavalo i razaralo, i što se u vrijeme Tita guralo pod sto na sve načine.

“Nacionalizam je bio prisutan i tu je bilo dovoljno imati domaće mangupe da bace šibicu i da nacionalizam plane”, rekao je Klasić.

Kako je kazao, svi su znali u kom će to smjeru da ide ali iz puno razloga nisu reagovali a niko nije sumnjao da će se Jugoslavija ovako raspasti.

“Dok god je u drugim društvima demokratizacija bila bitna i bitnija od bilo čega, kod nas je nacionalno bilo bitnije od demokratskog a čini mi se da je i dalje. Društva koja su nastala nakon raspada Jugoslavije su mnogo više teže nacionalnom nego građanskom”, poručio je Klasić.

“Milošević više nije političar, postao je vođa srpskog naroda. Dobio je opoziciju na svoju stranu. Mijenja se matrica. Događaju se stvari ubrzano”, rekao je Klasić.

Upitan kakva je uloga u tom periodu bila stranih sila, rekao je da Evropa i danas nema jasne stavove o puno stvari, a pogotovo nije imala tada kada je nastajala.

“Evropa i SAD su odigrale loše. Svijet tada ima važnije probleme ali najveći problem je u partiji, koja je bila nositelj svega, i loših i dobrih stvari”, rekao je Klasić.

On je mišljenja da se 1989. niko nije nadao kuda bi sve moglo da ode.

Kako je kazao, svijet se bitno promijenio i do devedesetih je funkcionisao bipolarno:

“Imate dva bloka do tada. Imate Sovjetski Savez i njihove, Ameriku i njihove a nakon pada Berlinskog zida i nakon sloma Sovjetskog saveza svijet postaje multipolaran. Danas , rekao bih, svijet postaje apolaran”.

Govoreći o stranim uticajima u Crnoj Gori, rekao je da će ih uvijek biti, da od njih ne treba bježati, ali ih treba iskoristiti u ličnu korist.

Govoreći o položaju vjerskih zajednica, rekao je da je Srpska pravoslavna crkva mnogo više srpska nego pravoslavna kao i što je hrvatska više hrvatska nego što je hrišćanska, ili katolička.

“A takva je i većina vjernika”,  rekao je Klasić i dodao da su vjerske zajednice devedesetih mogle odigrati važnu ulogu.

“Bili su na neki način nosioci nacionalnog identiteta. Njihov uticaj i mogućnost bila je velika ali su sve pogrešno napravili i bojim se da danas, umjesto u nekom ko bi trebao pripovjedati mir, nenasilje i toleranciju to od njih nećemo čuti”, zaključio je Klasić.