Vrijeme je za vladavinu prava

Mitološko sagledavanje prošlosti ne može da bude princip po kojem se pravi moderna zemlja, kazao je  istoričar Boban Batrićević i dodao da je Crna Gora to prepoznala, opredjeljujući se za zapadne vrijednosti i pristupajući savezu u kojem društva vidno napreduju.

On je, na građanskom satu na temu „Crna Gora u NATO orbiti, od 1949. do 2019. godine“, koji je organizovao Centar za demokratsku tranziciju, rekao da je period od 2006. do danas, odnosno ulazak države u društvo zapadnih zemalja promijenio sliku Crne Gore.

„Ulazak Crne Gore u NATO je prilika da sa priča o bezbjednosti pređemo na ekonomski, socijalni i kulturni plan, na izgradnju institucija i izgradnju vladavine prava“, istakao je Batrićević.

Kako je dodao, sada kada je Crna Gora ušla u NATO više nema pravdanja.

„Ušli smo u taj savez, zabetonirali smo nazavisnost crnogorskih granica, red je da se država okrene sprečavanju korupcije i kriminala“, kazao je Batrićević.

Kako je naveo, pravo je vrijeme da se Crna Gora posveti tim temama, jer su one krupne međunarodne konačno završene.

“Pogledajte Crnu Goru pod sankcijama 1995. ili 1999. godine. Sjetite se izbora 90-ih godina i pogledajte kako to izgleda danas. Okret ka zapadu bio je ključan u smislu i povratka nezavisnosti i demokratizacije društva“, naglasio je Batrićević.

On je poručio da se treba okretati savezima u kojima je vidno da društva napreduju, a opredijeljenost Crne Gore za zapadne vrijednosti ocijenio je kao najpametniji potez koji je mogao da bude napravljen.

„Crna Gora je krenula svojim putem, odlučila da mitološko sagledavanje prošlosti ne može više da bude uzus po kojem se pravi jedna moderna zemlja i društvo jednakih, i okrenula se pragmatičnoj realpolitičkoj situaciji i krugu kojem je uvijek pripadala“, kazao je Batrićević.

Sudar narativa

On je naveo da je 2012. godine pokrenuta rasprava za ili protiv ulaska Crne Gore u NATO i u toj debati sudarili su se tradicionalistički i moderni narativi crnogorskih politika.

Batrićević je kazao da je anti-NATO kampanja bila mnogo organizovanija, dok je pro-NATO propaganda bila okrenuta budućnosti, odnosno benefitima od ulaska Crne Gore u taj vojni savez.

“Ulazak Crne gore u NATO ocjenjivan je kao antipravoslavan, antiruski, kao izdaja. Pro NATO kampanja je bila nekako stidljiva, jer je procijenjeno da treba isključivo promovisati benefite“, dodao je Batrićević.

On smatra da se iskorak koji je Crna Gora Gora napravila ulaskom u NATO 2017. može uporediti sa onim Titovim iz 1949. godine, jer je donio benefite.

Batrićević zamjera pro-NATO kampanji u Crnoj Gori što nije približila javnosti istorijske argumente.

„Titova Jugoslavija bila je najbolji argument zašto Crna Gora treba da se okrene zapadu“, istakao je Batrićević.

Bombardovanje zbog pogrešne politike

Govoreći o NATO intervenciji 1999. godine, kada su u Crnoj Gori stradali civili, on je naveo da taj savez nije intervenisao zbog toga što ne voli pravoslavce i srpsku kulturu, već je to bio pokušaj da se konačno svrgne režim Slobodana Miloševića.

„NATO intervencija je bila pokazatelj da ako nastavimo da se vodimo tim što je bilo karakteristično za jednu pandržavnu ideologiju, da  ne možemo napredovati“, dodao je Batrićević.

On je kazao da su osobe koje su stradale 1999. godine žrtve pogrešne politike, jer da nije bilo te pogrešne politike, ne bi bilo ni NATO intervencije.

„Ono što anti-propaganda kaže da će Crna Gora, kao članica NATO-a, voditi tuđe ratove nije tačno. Crna Gora učestuje u mirovnom misijama“, dodao je Batrićević.

On je kazao da je pomoć Zapada Titovoj Jugoslaviji 50-ih godina 20. vijeka doprinijela demokratizaciji bivše države.  

Kako je naveo Batrićević, zapadna pomoć Jugoslaviji bila je pitanje njenog opstanka, jer joj je bez nje prijetila intervencija Sovjetskog saveza, kakva je izvršena 1956. u Mađarskoj ili 1968. godine u Čehoslovačkoj.“

On je dodao da je interes NATO-a, sa druge strane, bio da zaštiti južno krilo NATO armija u Evropi, odnosno održi Jugoslaviju na površini.

„Okretanje ka Zapadu je primoralo Jugoslaviju da dozvoli slobodu umjetničkog izraza. Jugoslavija je jedina komunistička zemlja koja je imala umjetničku avangardu“, naveo je Batrićević.

Crna Gora je, kako je kazao, sve kulturne i naučne institucije dobila u periodu Jugoslavije, zahvaljujući liberalizaciji komunističkog modela koja je rezultat saradnje sa Zapadom.

Kako je istakao, ni ekonomska važnost te pomoći nije zanemarljiva.

„Gotovo sve instvesticije iz 1950-tih godina potiču iz te vojne pomoći. Pomoć Zapada Jugoslaviji premašivala je milijardu američkih dolara od 1950. do 1955. godine“, rekao je Batrićević.

Batrićević smatra i da Crna Gora treba da njeguje odnose s Rusijom koje ima od 1711. godine, ali da slijedi svoj interes, a ne Putinove direktive.