Nakon 18 godina reforme pravosuđa, devalvacija postignuća?

Crna Gora je u projekat reforme pravosudnog sistema ušla daleke 2000. godine, ali i pored brojnih aktivnosti, još uvijek nije ispunila cilj – stvaranje efikasnog, otvorenog i nezavisnog pravosuđa.

Ovo je glavni zaključak analize u oblasti pravosuđa koju je CDT radio kako bi procijenio napredak Crne Gore u ispunjavanju političkih kriterijuma u pregovorima sa EU.

Političke kriterijume ocjenjujemo u oblasti izbori, pravosuđe, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, mediji i reforma javne uprave, u okviru projekta koji je finansijski podržao Balkanski fond za demokratiju (BTD) i Ambasada Kraljevine Norveške.

Naše analize daju ocjene stanja kroz zaokruženu metodologiju utemeljenu na univerzalno prihvaćenim standardima. Takođe, prilikom izrade, CDT je razgovara i sa eksperatima za koje smatramo da imaju najbolje reference u toj oblasti.

Ocjena trenutnog stanja u oblasti pravosuđe u Crnoj Gori na skali od 1 do 5  je 2.91, što predstavlja blagi napredak u odnosu na prethodnu godinu kada je ocjena bila 2,75. Najbolje su ocijenjeni kapaciteti za upravljanje pravosuđem sa 3,13, a najlošije efikasnost i kvalitet pravde, ocjenom 2,3.

U ovoj godini su se pojavili i prvi problemi s primjenom ustavnih amandmana čiji je cilj kvalitetnijeg i efikasnijeg funkcionisanja pravosuđa.

Nije viđen dovoljan napor svih strana da se politički problemi prevaziđu i mehanizmi koji garantuju nezavisnost Sudskog i Tužilačkog savjeta očuvaju, pa se pribjeglo usvajanju prelaznih rješenja koje, prema mišljenju dijela javnosti, može značit devalviranje postignutog u ovoj oblasti.

Eksperti koji su učestvovali u našem istraživanju smatraju da uticaji izvršne vlasti i političkih partija na rad pravosudnih organa predstavljaju ključne prepreke za dalju reformu u ovoj oblasti. Za promjenu ove situacije neće biti dovoljni reformska retorika i usklađeni propisi, već dosljedna implementacija propisa I standarda u praksi.

Ovo potvrđuju i istraživanja javnog mnjenja koja i dalje pokazuju nedovoljno povjerenjee građana u nezavisnost i političku nepristrasnost pravosuđa.

Mora se i dalje težiti povećanju budžeta za rad i razvoj pravosudnih institucija. Najveći dio budžeta sudova i tužilaštva i dalje se troši na zarade, dok su kapitalni izdaci i ulaganja u opremu na niskom nivou.

I pored unapređenja sistema za izbor i napredovanje sudija i tužilaca, stručna javnost i dalje izražava nepovjerenje u njegove efekte, zbog nedovoljne transparentnosti procesa. U praksi izostaju i efekti novih propisa čiji je cilj unapređenje disciplinske i druge odgovornosti sudija i tužilaca.

Neophodno je raditi na jačanju zaštite člana 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima na domaćem nivou kako bi se smanjio broj predstavki po ovom pitanju Evropskom sudu. Sudski postupci protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava najčešće se odnose na nerazumnu dužinu trajanja sudskih postupaka.