Današnje onemogućavanje održavanja sjednice na kojoj je trebalo da se glasa o predlogu za razrješenje predsjednika Skupštine nije samo još jedna epizoda u urušavanju parlamentarne prakse, već je pređena nova granica u ponižavanju Skupštine Crne Gore i predstavlja nastavak jasnih autoritarnih tendencija koje se već duže vrijeme ispoljavaju u ovom “hramu” demokratije.
Parlamentarna većina, suočena sa pitanjem koje joj politički ne odgovara, odlučila je da je najjednostavnije da se u parlamentu uopšte ne pojavi. Na taj način je Skupština od predstavničkog tijela demokratije pretvorena u sporednu salu za posebne prilike, koja radi samo kada većini odgovaraju i tema i rezultat.
Poslanici imaju pravo da budu protiv smjene predsjednika Skupštine, da o tome debatuju i da za to glasaju. Ali oni koji su pobjegli od rasprave i glasanja teško mogu pobjeći od simbolike političkog kukavičluka koji zjapi iz praznih klupa. Lakše je, očigledno, ne doći u Skupštinu i legitimizovati raspad demokratskih principa i procedura, nego pred građanima stati iza sopstvenog političkog izbora.
Način vladanja i razumijevanje demokratije od strane aktuelne većine nije samo vezan ovaj antidemokratski i kukavički poduhvat – to je kontinuitet koji se posljednjih godina uspostavljen svjesno i koji je imao za cilj normalizovanje nedemokratskih i autoritarnih ponašanja i koje su pravdali “našim EU putem”. Na ovaj način Skupštinu su pretvorili u privatni posjed njenog predsjednika i neutvrđenog broja njegovih obožavatelja iz vladajuće većine.
Kontinuitet ovih pojava je jasan svakome ko elementarno poznaje parlamentarne i političke principe funkcionisanja jedne zajednice.
Prvo su se pobrinuli da normalizuju nepredvidljivost i ograniče parlamentarnu raspravu. Tako je postala redovna pojava da ni javnost a ni sami poslanici, nijesu unaprijed imali jasan uvid u to kada će se i o kojim zakonima raspravljati i odlučivati. Sjednice su nerijetko zakazivane bez unaprijed utvrđenog dnevnog reda, koji je predlagan tek na samoj sjednici.
Drugo, uveli su hitan postupak i politički zloupotrebljavajući proces EU integracija parlament unizili toliko da je više od polovine zakona usvojenih 2025. godine, njih 115, predloženo pod oznakom hitno. Vrhunac ovog nedemokratskog procesa bio je usvajanje 25 zakona na jednoj februarskoj sjednici ove godine, za svega 87 minuta i ukupno 4.457 stranica materijala.
Prisjetimo se ovdje i izborne reforme je u dva kruga odrađena jednako netransparentno: bez javne rasprave, bez sveobuhvatnog, otvorenog i stručnog procesa, promjene izbornih pravila svedene su na ubrzane zakulisne političke dogovore o pitanjima oko kojih su se partije uspjele usaglasiti.
Ne treba zaboraviti ni ustavne promjene u oblasti pravosuđa. Iako su amandmani dobili široku političku podršku, javna rasprava je svedena na puko zadovoljavanje forme. Nijedna sugestija stručne i zainteresovane javnosti nije ugrađena u konačni tekst, mada smo tokom same rasprave čuli da je bilo „dosta dobrih predloga“.
Ovo je samo dio hronologije o normalizovanju autoritarnih načina funkcionisanja našeg parlamenta. Današnji čin je samo logično zaokruživanje cjeline političkih poteza koji su Skupštinu Crne Gore doveli do jedne nedemokratske, politički nečasne i privatizovane državne institucije.
Jedini prihvatljiv odgovor na današnju institucionalnu bruku jeste povratak u salu, rasprava i glasanje pred građanima.
Dragan Koprivica, izvršni direktor CDT-a