Reforma pravosuđa u Crnoj Gori traje već 25 godina, ali rezultati i dalje ne pružaju građanima ono što im je najvažnije – pravdu u razumnom roku i jednako postupanje pred zakonom.
Novi izvještaj Centra za demokratsku tranziciju (CDT) „Četvrt vijeka pravosudne reforme: dokle smo?“, čiji je autor Siniša Gazivoda, analizira stvarne domete reforme, njene granice i posljedice višedecenijskog pristupa koji je često zadovoljavao formu, ali ne i suštinu.
Reforma je tokom godina donijela važne zakonske i institucionalne promjene, ali ključni problemi – sporo postupanje, neujednačena praksa i politički uticaji – i dalje nijesu u potpunosti prevaziđeni.
Pozitivni IBAR iz 2024. godine bio važan politički signal, ali ne i dokaz dubinske transformacije pravosuđa. Taj uspjeh, kako se navodi u analizi, više liči na „bumbarov paradoks“ – let koji se dogodio uprkos slabim uslovima, zahvaljujući povoljnim okolnostima, a ne stvarnim reformama.
Nova Strategija reforme pravosuđa umjesto vizije razvoja sistema u skladu sa evropskim standardima, predstavlja dokument ograničenog dometa – napisan tako da zadovolji formu, bez jasnih ciljeva, rokova i odgovornosti institucija. U izvještaju se ocjenjuje da reforme ključnih tijela, poput Sudskog i Tužilačkog savjeta, napreduju sporo i parcijalno, pa ustavne promjene koje bi obuhvatile oba tijela i dalje nijesu sprovedene.
Zabrinjava i činjenica da su finansijska nezavisnost i status pravosuđa i dalje među najslabijim tačkama sistema. Zarade sudija i tužilaca nijesu usklađene sa odgovornošću i složenošću njihovog posla, dok su budžetska izdvajanja za pravosuđe i dalje znatno ispod planiranog nivoa.
Efikasnost sistema takođe ostaje hroničan problem – sudovi i dalje primaju više predmeta nego što ih rješavaju, a sistem alternativnog rješavanja sporova, iako zamišljen kao pomoć u rasterećenju sudova, u praksi ne daje zadovoljavajuće rezultate.
Konačno, mehanizmi odgovornosti i dalje su više forma nego suština. Novi modeli ocjenjivanja i disciplinskih mjera nijesu testirani, dok se o „vetingu“ govori godinama – bez jasnih odgovora na to šta bi obuhvatio, ko bi ga sprovodio i kako bi se obezbijedila nepristrasnost.
Reforma pravosuđa neće uspjeti dok god bude vođena rokovima, a ne rezultatima. Potrebno je da institucije pokažu da razumiju razliku između donošenja zakona i stvaranja pravde, između ispunjavanja forme i izgradnje povjerenja – jer bez nezavisnog i funkcionalnog pravosuđa nema ni vladavine prava, ni evropskog društva koje građani Crne Gore s pravom očekuju.
Ovaj izvještaj predstavlja prvi u nizu koji će CDT objavljivati u okviru projekta podržanog od strane Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED), s ciljem praćenja napretka Crne Gore u oblasti vladavine prava i jačanja javne rasprave o kvalitetu pravosudnih reformi.
Kompletnu publikaciju možete preuzeti ovdje.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)