Uprkos formalnom napretku u procesu približavanja EU i pored ocjena o impresivnom napretku u oblastima kojima se bavi naša organizacija, impresivnog napretka zapravo i nema – izborna reforma nakon više od godinu ne daje ozbiljnije rezultate, transparentnost donošenja odluka Vlade se smanjuje, sve je više pojava namjernog podrivanja demokratskih procesa, daleko smo od dobro organizovane i optimizovane javne uprave, a u pravosuđu nakon 25 godina reforme i dalje ima više problema nego dobrih praksi.
Ovo su najvažniji zaključci publikacije ““Stabilnost” ili reforme: Status quo kao “evropska politika” u kojoj Centar za demokratsku tranziciju (CDT) analizira političke i reformske aktivnosti Vlade i vladajuće većine, koje su se desile od novembra 2024. do kraja aprila 2025, na isteku godinu i po mandata 44. Vlade Crne Gore.
Prije i nakon njene rekonstrukcije, Vlada i većina u parlamentu je funkcionisala stabilno, iako su s vremena na vrijeme njeni konstituenti razmjenjivali teške riječi, neslaganja, pa čak i prijetnje napuštanjem vlasti. Predsjednik Vlade i prvi čovjek najjače partije vlasti izabrao je neuobičajenu taktiku za funkcionisanje većine: potpisivao je različite vrste koalicionih i političkih sporazuma sa gotovo svim ključnim akterima na političkoj sceni i na taj način pokušavao upravljati sa heterogenom vlašću i, često, komplikovanim odnosima sa opozicijom. Nekad je u tome imao uspjeha, nekad ga je taj pristup odvodio u ozbiljne probleme, ali je činjenica da su akteri vladajuće većine zadovoljni ovim pristupom i da među njima postoji veliki stepen saglasnosti da i dalje ostanu na vlasti.
Iako je 44. Vlada poseban akcenat stavljala na napredak ka EU i u tome formalno ostvarila konkretnije rezultate od prethodnih izvršnih vlasti, iako smo od visokih predstavnika EU mogli čuti izjave o “impresivnom” napretku, sve je više indikatora da proklamovani cilj – članstvo u 2028. godini – teško da će biti ostvaren. Za ovo, razloge treba prije svega tražiti u Crnoj Gori, ali i u globalnim političkim kretanjima i odnosima unutar EU.
IBAR, kojeg je politička propaganda vlasti označila simbolom uspjeha i prosperiteta, nije dao konkretne rezultate. Umjesto promjena na bolje, imamo usvojene IBAR zakone, koji su se pokazali površnim, a u praksi neprimjenljivim i često besmislenim.
Unutar vladajuće većine, u periodu na koji se odnosi naš dokument, bile su primjetne antidemokratske tendencije – satanizacija drugačijeg mišljenja i pritisci na kritičare vlasti koji se simbolično mogu sažeti kroz najavu predlaganja zakona o stranim agentima i rigidan odnos vlasti prema protestima koje je pokrenula neformalna grupa studenata Kamo sutra i drugih kritičara.
Period koji obrađujemo u publikaciji obilježile su iznenadne aktivnosti projekta od 35 milijardi eura u Ulcinju, čiji su prvi koraci bili veoma loše urađeni i predstavljeni od strane vlade u maniru netransparentnosti, nepoštovanja zakona i upućuju na mogućnost korupcije. Iz Evropskog parlamenta, povodom potpisanog sporazuma sa UAE i najavljenih investicija, dolazi upozorenje da su pojedine tačke sporazuma u suprotnosti sa pravnim poretkom EU.
Skupština je, prije isteka propisanog roka i mimo ustaljene prakse stavila na raspravu peticiju o uvođenju vjeronauke u škole i umjesto reformi pokušala novi krug desekularizacije Crne Gore koji, za sada, nije uspio.
Partijska dominacija nad sektorom bezbjednosti je nastavljena, a ni nakon četiri i po godine nemamo ni direktora Uprave policije (UP), a ni njegove pomoćnike u punom mandatu. Ili preciznije, u UP i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) imamo četvrtog direktora za malo duže od četiri godine.
Nema volje ni za donošenjem ključnih zakona koji će povećati transparentnost i način funkcionisanja sistema. Zakoni o vladi, skupštini i slobodnom pristupu informacijama i dalje čekaju neki bolji trenutak i neku zaista reformsku vlast, a optimizaciju javne uprave rijetko ko i spominje. Umjesto toga imamo konstantno zapošljavanje partijskih miljenika, bez poštovanja pravila da posao dobije onaj koji ima najbolje reference.
Na kraju, ostavljamo na procjenu – da li činjenice koje navodimo, upućuju na to da će, kako je proklamovano, Crna Gora do kraja 2026. godine završiti pregovore sa EU, a do 2028, postati 28. članica EU.
Kompletna publikacija je dostupna ovdje.
Dragan Koprivica, izvršni direktor CDT-a