Ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju.
S jedne strane imamo činjenicu da su političke partije, u prećutnom dogovoru s izbornom administracijom, na nedavno održanim lokalnim izborima bezobzirno pogazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama. Ovim je demonstrirano dvolično ponašanje – dok na verbalnom nivou, u javnom prostoru, podržavaju veću zastupljenost žena, iza scene čine sve da se ona ne dogodi.
S druge strane, u porastu je govor mržnje i rodno zasnovano nasilje nad ženama u politici dok se državne institucije najčešće drže pasivno pa je kažnjavanje za mržnju i diskriminaciju neefikasno i nedosljedno. Gotovo da nema žene u politici ili na bitnijim mjestim odlučivanja koja je imala hrabrosti zagovarati svoje političke stavove da nije bila predmet ogavnih kampanja na društvenim mrežama ili u kvazi medijima.
Moćne patrijarhalne društvene strukture rade sve da se ovakvo stanje održava i da se po ovom pitanju ne dese nikakve značajnije promjene. Njima se, ne uvijek uspješno, pokušava suprotstaviti progresivna manjina koja svojim radom i zagovaranjem pokušava promijeniti ovo stanje.
Jedan od veoma jasnih ispoljavanja ove tendencije je i sabotaža reforme izbornog zakonodavstva koja je, pored drugih veoma važnih promjena, trebala poboljšati mehanizme za lakšu i kvalitetniju zastupljenost žena u politici.
Ovo su ključni zaključci publikacije “Kako poboljšati ambijent za učešće žena u politici?” koju je, uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Velikog Vojvodstva Luksemburg, pripremio Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Ovo je četvrta publikacija serijala u kome smo predočili najznačajnije probleme u vezi našeg izbornog procesa koji se godinama ne žele rješavati. Nakon pitanja uvođenja otvorenih lista, nezavisne i profesionalne izborne administracije, te sređenog i tačnog biračkog spiska biračkog, od danas možete čitati i o problemima zastupljenosti žena u politici.
Za rješenje ovih problema potrebna je jaka politička volja i snage koje će imati hrabrosti da se otvoreno suprotstave snagama patrijarhata koje smatraju da ženama nije mjesto u politici. Ovo prije svega podrazumijeva unapređenje izbornog, medijskog i krivičnog zakonodavstva, ali i etičkih kodeksa, kako bi se osiguralo da se stimulativne odredbe za učešće žena u politici efikasno primjenjuju, a da se mizoginija i govor mržnje efikasno sprečavaju i sankcionišu.
Kompletnu publikaciju možete pročitati ovdje.
Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a