Spomenici otisak našeg vremena – više govore o nama nego o onima kojima postavljamo

Spomenici su idealni za istorijski revizionizam, koji je sve prisutniji u posljednje vrijeme u Crnoj Gori. Jako je važno da razumijemo da spomenici koje postavljamo predstavljaju otisak našeg vremena, učitavanje naših ideologija, naših političkih stavova i više govore o nama nego o onima kojima postavljamo, ocijenjeno je u CDT-ovom podkastu AKCIJA.

Govoreći o kulturnoj baštini sagovornice podkasta ocijenile su da državne institucije, uprkos postajanju inspekcijskog nadzora, nijesu na adekvatan način štitile crnogorska kulturna dobra. Takođe, gledaoci su mogli čuti da u  Crnoj Gori imamo postavljene spomenike bez odobrenja koji su ideološki i vredonosno vrlo sporni, kao i to da su i dalje na mjestima spomenici za koje je donijeta sudska odluka da se uklone.

Osvrćući se na istraživanje CDT-a “SPomenici u Crnoj Gori 2006-2022″  naučna saradnica Istorijskog instituta dr Tatjana Koprivica kazala je da su ovim projektom željeli da vide kakva je situacija na terenu, da uoče gdje stvari ne funkcionišu, ali i da ponude konkretna rješenja.

“Analizirali smo građu, dokumentaciju, obišli svaki od 65 spomenika kojima smo se bavili u publikaciji, snimili zatečeno stanje, fotografisali. U nekom mom užem profesionalnom angažmanu ja se bavim srednjim vijekom i to je neka daleka prošlost pa vam nije lako da nađete izvore, ali ono što je zanimljivo u ovom istraživanju, to je nešto što se desilo od 2006, znači targetirali smo taj period od obnove nezavisnosti do danas – za neke od tih spomenika koji su postavljeni prije pet ili prije deset godina nije bilo jednostavno naći ni autore. Jako je malo stručnih i naučnih tekstova koji referišu na to pitanje, dosta je publicistički  i na portalima i u dnevnim novinama, dosta novinara se bavilo ovom temom, ali je zanimljivo na koji način. Fokus u izvještajima je – ko je otvorio spomenik, kome je otvoren spomenik, incidentno ko je umjetnik, najčešće umjetnik, praktično da nemamo umjetnica u javnom prostoru, a da ne govorimo o estetskom dijelu koji je praktično zanemaren”, kazala je Koprivica.

Pojasnila je da su neki od nalaza istraživanja to što su otkrili spomenike bez i jednog papira, dokumentacije, zatim spomenike koji čekaju u podrumima da budu postavljeni i slično.

Koprivica je pojasnila da do određenog nivoa kolege i koleginice koje rade u institucijama zaštite prijavljuju probleme, ali kada bi stvar došla do top menadžmeta u tim institucijama onda su te odluke stopirane, i to su, kako je ocijenila, bile političke odluke.

Profesorica na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju dr Svetlana Racanović ocijenila je da uopšte nije lak i ne smije na taj način biti shvaćen posao izrade jednog spomeničkog obilježja.

“Trebate biti oprezni,  profesionalni i pošteni kada ispunjavate taj zadatak koji vam je povjeren, a to je da radite jedan spomenik. Ukoliko nisu ispoštovan neki od tih parametara, to da ste jako senzitivni ne samo na neki povod, na neku istoriju i memoriju mjesta, nego možda i na delikatnost nekog konretnog društvenog ili istorijskog trenutka i ukoliko onda na kraju kao umjetnik ne brinete o estetskim kvalitetima, ako ne pokušavate da ne budete rob nekih repeticija i ustanovljenih formi, onda će vam pasti cijela konstrukcija”, kazala je Racanović.

Crna Gora nema angažovanu umjetnost

Racanović je ocijenila da u Crnoj Gori nemamo angažovanu umjetnost.

“To je moja generalna zamjerka, čak i kada je u pitanju spomenička kultura. Ne volim kod umjetnosti kad potcjenjuete posmatrača, u smislu da nekako povlađujete tom toksičnom osjećaju superiornosti, povlađujete hipertrofiranim osjećajima samobitnosti nekoga ili nečega. Nije dobro ni komunicari ono što je ljudima malo, jadno, kvarljivo, provincijalno, poslu[ničko… Ono gdje ste vi čekači pastira, utješitelja, spasioca i olobodica, gdje ste pasivni i gdje niste ono što se zove  emancipovani posmtrač koji kritički neku situaciju percipira i isto tako se prema njoj odnosi u smislu ličnog samoodređenja”, dodala je ona.

Govoreći u sličnom kontekstu Koprivica je kazala da kod nas imamo slučaj da se umjetnici svode na zanatlije.

“ Ako imate novca kažete umjetniku da hoćete to i to i onda vam umjetnik da rješenje, skicu, pa vi kažete popravi mi malo te obrve, malo mi to ispravi….  Umjetnici nijesu zanatlije, oni stvaraju jedan koncept, jednu viziju”, ocijenila je Koprivica.

Spomen obilježja nas najčešće dijele

Odgovarajući na pitanje kome država udovoljava u kulturi Koprivica je kazala da je to bilo najčešće Srpskoj pravoslavnoj crkvi kad su u pitanju sakralna nasljeđa, a da je “prećutno puštala stvari” u slučaju kada su bile u pitanju vrlo problematične ličnosti, te da je za neke od njih i sudskim presudama utvrđeno da ne mogu da imaju spomen obilježje.

“Nas spomen obilježja najčešće dijele. Ne postoji skoro ni jedno spomen obilježje koje je podignuto u Crnoj Gori gdje smo se svi složili da su to vrijednosti, to je ključno pitanje, šta su vrijednosti koje mi u Crnoj Gori danas kroz spomenike baštinimo. Svak ima svoje heroje, gdje su naši zajednički heroji, gdje su spomenici univerzalnim vrijednostima”, upitala je naša sagovornica.

Koprivica i Racanović cu ocijenile da je Crnoj Gori neophodna elektronska baza spomenika, kao i jasna strategija o tome koje vrijednosti baštinimo u javnom prostoru, a ne ad hok inicijative.

Posebno su istakle da su brojni spomenici izloženi lošim uslovima, te da ih ima puno, kao i da je problem što u Crnoj Gori imamo mali broj stručnjaka koji nemaju priliku da se usavršavaju, niti da koriste nove tehnologije, te da dosta zostajemo na ovom polju u odnosu na kolege iz inostranstva.