Gdje su prava pojedinaca u izbornom procesu?

Gdje su prava pojedinaca u izbornom procesu?

07/10/2022

Debate o uvođenju individualnih kandidatura i otvorenih lista u Crnoj Gori su se do sada svodile na puka prepucavanja iza kojih stoje politički interesi većine aktera koji iznose argumente za i protiv. Nama, prije svega, treba demokratska, inkluzivna i stručna društvena rasprava o optimalnom modelu participacije koji je Crnoj Gori potreban u cilju unapređenja izbornog procesa, a koji pored partijskih zadovoljava i individualne interese zainteresovanih kandidata/kinja. 

Ovo su ključni zaključci publikacije “Otvorene liste – otvorena pitanja” kojom smo željeli poboljšati kvalitet javne debate o ovoj temi, otvoreno predstaviti vrline i mane koncepta, analizirati moguće prepreke za njegovo uspostavljanje ali i mnogobrojne potencijalne benefite koje od njega mogu imati naša država i društvo.  Koautor/ka publikacije su programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević i predsjednik Državne izborne komisije (DIK) Nikola Mugoša.  

Objavljivanjem ove publikacije i setom različitih aktivnosti koje planiramo organizovati u narednom periodu želimo okupiti sve stručne i zainteresovane aktere, sa njima razmijeniti mišljenja i pripremiti konkretan model koji bi mogao biti korišćen u Crnoj Gori.  

Nadamo se da ćemo konačno početi da napuštamo crnogorski način vođenja debate u kojoj jedni smatraju da će uvođenje otvorenih lista i individualnih kandidatura, preko noći, riješiti sve naše probleme – preporoditi demokratiju, uništiti partitokratiju, osloboditi nas od korupcije i iskorijeniti klijentelizam i populizam, dok oni drugi misle da je to bespotrebno gubljenje vremena i resursa, pokušaj uništavanja uspostavljenog poretka ili želja da se uništi i ono malo rodne ravnopravnosti koja je uspostavljena u našoj politici. 

Istraživanja pokazuju da nezavisni kandidati zaista pozitivno utiču na kvalitet predstavljanja i na fundamentalne demokratske vrijednosti, a prije svega na odgovornost vlasti i političara, ali i povjerenje u institucije i odziv birača na izborima. Ipak, činjenica je da naše izborno zakonodavstvo onemogućava pojedincima/kama da se direktno kandiduju na izborima. Ono je u suprotnosti sa preporukama Venecijanske komisije i ODIHR, ali i temeljnim dokumentom za demokratske izbore – Kopenhaškim dokumentom iz 1990. godine kojim smo se obavezali da ćemo poštovati „pravo građana da nastoje da steknu političke ili javne funkcije, individualno ili kao predstavnici političkih partija ili organizacija, bez diskriminacije.“    

Uobičajena je zabluda je da u proporcionalnim izbornim sistemima nije moguće učešće nezavisnih kandidata. Ovo je, naravno, samo jedan od “argumenata” koje čujemo od strane značajnog dijela političkih subjekata i kojima se ovo važno pravo želi uskratiti građanima/kama, a ujedno i očuvati partijske monopole. 

Još jedna neistinita teza, koja se često plasira u javnosti sa sličnim ciljem, odnosi se na tvrdnju da otvorene izborne liste treba da budu uvedene samo ako se država podijeli u više izbornih jedinica. Naravno, za takvu tvrdnju nije se čula uvjerljiva argumentacija. Takođe, može se čuti i teza da su i otvorene liste partijske liste, te da činjenicu ko će se naći na listi i pod kojim rednim brojem takođe određuju partije i da se ništa ne bi promijenilo. Radi se o zaista održivom stavu, ali ne treba razmišljati u pravcu da otvorene izborne liste imaju za cilj “protjerati” partije iz izbornog postupka. Upravo, suprotno. Politika treba da pripada partijama ali i građanima/kama. Poenta je omogućiti što jednostavniji i lakši pristup kandidovanju na izborima svakome ko to želi. 

Pored toga što vjerujemo da individualne kandidature i otvorene liste mogu pokrenuti neke važne emancipatorske procese kod nas, treba imati na umu da nas u bližoj ili daljoj budućnosti čekaju izbori za Evropski parlament. Ako nijesmo u stanju da razumijemo da ovo moramo uraditi radi demokratskog razvoja našeg društva, radi potrebe da naši izborni budu direktniji i otvoreniji, možda bi nam pomoglo saznanje da značajna većina država članica Evropske unije omogućava neki vid otvorenih lista i da je to put koji i mi moramo makar razmotriti. 

Kompletnu publikaciju možete pročitati ovdje.