Propaganda dobija bitku na društvenim mrežama

Propaganda dobija bitku na društvenim mrežama

31/03/2022

Situacija u medijima nigdje u regionu nije dobra, a najveća opasnost informisanja u nekom ratu je da se to čini preko društvenih mreža, gdje bitku dobija propaganda, poručeno je na drugom panelu regionalne konferncije Centra za demokratsku tranziciju (CDT) „Mreža dezinformacija: Ukradena demokratija“, koja se organizuje uz podršku Balkanskog fonda za demokratiju (BTD).

Zaraćene strane koje imaju najviše svojih botova koji manijakalno botuju, prema riječima glavnog i odgovornog urednika lista Danas iz Srbije, Dragoljuba Petrovića, najbolje prolaze. „Da su društvene mreže postojale tokom Drugog svetskog rata, izgubili bi partizani, jer su bili u šumi i nije bilo wifi-a.“, istakao je Petrović.

Pisac i kolumnista iz Hrvatske, Ante Tomić kaže da je tehnologija strašno napredovala, ali da mi čitamo isti propagandni sadržaj kakav smo čitali uvijek.

„Mene obeshrabruje da u ovom trenutku, kada je cijeli svijet pokriven kamerama, kada imamo brzinu informacija, da nama dogadjaji nisu ništa zamagljeniji nego u vremenu prije 500 godina“, poručio je Tomić i dodao da navija za Ukrajinu. On je kazao da gledajući kako se pronese vijesti iz rata, da u nekom trenutku shvatite da birate vijesti koje vam se svidjaju, te da više nema kritičkog mišljenja.

Brano Mandić, pisac i kolumnista iz Crne Gore kaže da informacijama ne ide u susret, te da svakim uslakom na društvene mreže se osjeća, kako je kazao, izbezumljeno i inferiorno, kao neko kome se prodaje priča.  „Ja puštam da inforamcije idu ka meni, a ja njima ne hrlim usuret i onda se u tom trenutku dok čekaš inforamcije, neke se transformišu, neke otpadaju, a na kraju ja imam da je tamo rat, da tamo ginu ljudi, da su prekršeni međunarodni zakoni i da je sve vrlo komplikovana političjka priča.“

Govoreći o situaciji u medijima, Tomić je kazao da u Hrvatskoj ne postoji profesionalno novinarstvo. “Novinarstvo je u ovom trenutku jadnije nego ikad, zato što je to neka industrija koja je sad u strašnoj krizi i odumire, zato što je na internetu vecina sadržaja besplatna. Internet je uništio štampane tiraže i u tom poslu je svemanje novaca.  To znači manje ljudi, a talentovani i obrazovani će prije izabrati neko unosnije zanimanje od novinarstva.”

U Srbiji sitaucija, prema riječima Petrovića, nije ništa bolja. „Novinar u Srbiji uvijek je bilo zeznuto zanimanje posljednjih 25 godina, jer nismo živjeli u normalnim vremenima, što je za novinare možda dobro, jer profitiraju iz kriznih vremena. Ovdje uvijek imate tenzije, ratove, smejne, atenate, mafije što je san svakog novinara, ali to znači da dobijate mnogo više loših nego dobrih medija. U Srbiji je inflacijaloših medija.”

Crnu Goru, prema riječima Mandića, spašava naša malenkost i taj teški patrijarhat koji vučemo kao malo društvo, pa ostajemo netaknuti. “Makar se ta tabloidna forma ne ispalti, treba ti široka narodna masa da bi prodavao baš toliko smeće. Oni su dolazili ovdje kao neka vrsta skauta, specijalaca koji su izavršavali ekzekucije”. Mandić dodaje da dezinformacije toga tipa nisu ovdje toliko izražene, kao i da nisu danas mediji samo ti koji šire dezinformacije, već da su ti izražene mim stranice, pojedinici na mrežama, koji prepoznaju video koji je potpuno preuzeo primat.

Protok informacija je kako smatra Tomić, učinila bržim, ali su neke temeljne stavri ostale jednake. Priča o dezinfomracijama je dodaje, stara stoljećima, tako da sve što prepoznajemo danas, postojalo je i ranije, samo su stvari pogurale društvene mreže.  I preko njih se, kako je kazao Petrović, ljudi uglavnom informišu, pa je kako je istakao, “svaka budalaština dostupnija”. U Crnoj Gori se procesi, kako smatra Mandić, odvijaju malo sporije, i da je možda to nešto što nas spašava. “Ja crnogorske medije s mukom čitam. Profesionalno je izostalo od referenduma na ovamo. Refeenrdum je bila velika kesa para, koja se podijelila na dvije stane…. Ja ne mogu znati što se dešava u Crnoj Gori.  Ja se preko Fejsbuk stranice građanskog aktiviste informišem o seriji požara koji se dešavaju u državi, a  nisam siguran da su mediji na nivou takve elementarne nevolje koje je zatekla ovo društvo.”