Spriječiti izokretanje vanjskopolitičkih prioriteta

Crnoj Gori je potreban prelaz sa intuitivne na sistem pametne diplomatije. Ovu tranziciju je potrebno uraditi kroz izradu pisane vanjskopolitičke strategije, modernizaciju, depolitizaciju i digitalizaciju crnogorske diplomatije, kreiranje tematskih savezništava, te promjenu tradicionalnog odnosa prema dijaspori.

Ovo su ključni zaključci istraživanja “Kako od intuitivne do pametne diplomatije” koju su pripremili profesor Univerziteta u Bostonu  i član Savjeta Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Vesko Garčević i programska direktorica CDT-a Milica Kovačević.

Intuitivna diplomatija se uglavnom bazira na vještinama i znanju nekolicine iskusnih diplomata. U njoj uspjeh diplomatskih aktivnosti zavisi od pojedinaca a ne od sistema.

Ovaj pristup je, u prethodnih 20ak godina, doveo do značajnih uspjeha: od predreferendumskih aktivnosti i nepodijeljenog prihvatanja njegovih rezultata, preko učlanjenja u OEBS i UN, do otvaranja pregovora sa EU i učlanjenja u NATO.

Ipak, u prethodnih nekoliko godina ispoljile su se i slabije strane ovog pristupa: Crna Gora je sve više gubila diplomatsku inicijativu, postajala je ranjivija, manje fleksibilna i nerijetko oportunistička.

Iako je svaka diplomatija podložna političkom uticaju, ova pojava je postajala sve više vidljiva u našoj diplomatiji. Često dešavalo i da Crna Gora ima do 30% ambasadora koji ne govore nijedan strani jezik.

U nekoliko slučajeva otvarana su diplomatska predstavništva samo da bi se na to mjesto uputio određeni čovjek da bi  se, nakon završetka mandata, to mjesto ugasilo.

Osim očiglednih negativnih efekata na funkcionalnost diplomatske službe, politizacija utiče negativno i na radnu kulturu u ministarstvima i odnose među zaposlenima, stvarajući latentne ili otvorene sukobe između profesionalaca i onih koji su politički imenovani.

Tradicionalni pristup dijaspori je bio često eksploatatorski, zasnovan na interesu za privlačenje investicija i direktnih uplata (doznaka). Takođe, prisutna je tendencija vršenja kontrole nad iseljeništvom zbog stvaranja glasačke baze, odnosno osiguranja političke podrške.

Ove i druge negativne pojave su dovele do toga da je intuitivna diplomatija sve više sputavala, a sve manje otvarala mogućnosti za osmišljeno, plansko i profesionalno diplomatsko angažovanje.

Zato smatramo da je neophodno da se naredna Vlada na profesionalan, objektivan i reformski način suoči na problemima koje naša diplomatija ima i počne da rješava nagomilane probleme.

Potrebno je pripremiti i usvojiti vanjskopolitičku strategiju, koja bi jasno definisala principe, ciljeve i onemogućila pojedinačne akcije ili interpretacije koje predstavljaju zaobilaženje i izokretanje vanjskopolitičkih prioriteta. Politička vlast koja bi željela promijeniti vanjskopolitički kurs zemlje morala bi to učiniti javno i transparentno, prethodno promijenivši strateške dokumente.

Uporedo sa depolitizacijom i modernizacijom diplomatske službe potrebno je reformisati ministarstvo, i to kroz napuštanje geografske i uvođenje funkcionalne organizacije i poštovanje jasnih kriterijuma profesionalnog napredovanja u diplomatskoj službi.

Ova transformacija bi značila i stvaranje povezanih “pametnih” ministarstava i ambasada koji bi bili dopuna tradicionalnoj diplomatskoj mreži.

Neophodno je značajno osnažiti odnose sa dijasporom kroz promjenu karaktera njihovog karaktera i stvaranje adekvatne baze podataka o našim iseljenicima.

O ovim i drugim preporukama možete detaljnije čitati u našem istraživanju koje se nalazi na linku.

Vesko Garčević, profesor Univerziteta u Bostonu  i član Savjeta CDT-a
Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a