Etnonacionalizam i radikalizacija se više ne smiju gurati pod tepih

Rast etnonacionalizma i s njim povezane radikalizacije je u posljednjih nekoliko godina postao izuzetno vidljiv u Crnoj Gori. On se manifestuje kroz ekstremnu političku polarizaciju, jačanje desničarskih ideja i u političkim partijama i u drugim organizacijama i grupama, sve veće miješanje vjerskih zajednica u javni život, te ekspanzija nasilja u javnom diskursu i u javnom prostoru.

Ovo su najbitniji zaključci izvještaja “Rast desničarskog ekstremizma u Crnoj Gori: Građanska država na ispitu” u Crnoj Gori koji je Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pripremio uz podršku Biroa za borbu protiv međunarodne trgovine drogom i sprovođenje zakona (INL) State Departmenta.

Mantra o Crnoj Gori kao ostrvu multikulturalizma i tolerancije na Zapadnom Balkanu održiva je samo ako se slušaju prazne parole zvaničnika i bez dublje analize gledaju zvanične statistike. U praksi, a to nam govore i percepcije građana, i diskurs političke komunikacije, ali i sve učestaliji etnički i vjerski motivisani incidenti, taj dugo njegovani pozitivni narativ o Crnoj Gori nema stvarno utemeljenje.

Odgovor nadležnih na ove probleme je najčešće bio ćutanje i ignorisanje. Incidenti motivisani vjerskom i etničkom mržnjom ostavljeni su van sudskih statistika i u zoni prekršaja javnog reda i dok su se kod nas širile ekstremističke ideologije i povećavao broj radikalnih grupa i pojedinaca. I dok statistika iz pravosuđa govori da su djela motivisana mržnjom rijetkost, iz analize incidenata vidi se da se oni dešavaju iz mržnje, ali se ne procesuiraju, da djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija nema.

Tokom godina koje su prethodile crnogorskom članstvu u NATO i u kojima je bio izražen povećani ruski uticaj u zemlji zapaženo je osnivanje većeg broja organizacija i grupa okupljenih oko antizapadnih vrijednosti. Ova je infrastruktura poslužila za novi talas širenja velikosrpskog etnonacionalizma,  jednako opasnog kao onaj pogubni iz devedesetih godina prošlog vijeka. Takođe, tenzije povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti uzrokovale su novi način organizovanja sa ideološkim elementima religijskog i nacionalnog konzervativizma.

I na “crnogorskoj strani” se manifestuju etnonacionalističke ideje, čija ideologija počiva na slavljenju crnogorskih kvislinga iz II svjetskog rata, prenalgašenoj distanci od potreba srpskog naroda, ne samo od etnonacionalista i u novije vrijeme ogorčenosti prema zapadnim saveznicima Crne Gore koje krive za izdaju nalik na onu iz 1918. godine. Ni manjinski narodi nijesu ostali imuni na pojave ovog tipa.

Umjesto da se svaki građanin suprotstavlja “svom” nacionalizmu zbog pogubnih posljedica koji je taj način razmišljanja vjekovima unazad prouzrokovao na ovom prostoru, ove grupacije nalaze opravdanje za svoje opasne aktivnosti i krivicu svaljuju na one “druge”.

Ovo nadmetanje prati i desničarski aktivizam koji je posebno izražen na Fejsbuku gdje se u desetinama povezanih grupa i stranica okupljaju pristalice desničarskih ideologija. Njihov metod borbe je blaćenje i satanizacija neistomišljenika, koje često prerasta i u progon u stvarnom životu. Rezultat ove strategije je ućutkivanje neistomišljenika i sve veće povlačenje slobodoumnih pojedinaca, utišavanje glasova onih koji se zalažu za demokratsko društvo jednakih pojedinaca.

Kompletan izvještaj možete pročitati ovdje.

Projekt koordinatorka

Tijana Velimirović