Sistem planiranja bez kvalitetne evaluacije

Srednjoročni program rada Vlade (SPRV) predstavlja solidan planski dokument koji je uspješno obuhvatio značajnije segmente rada Vlade i njenih resora.

Međutim, izvještavanje o kvalitetu realizacije je još uvijek na niskom nivou i ne daje realnu sliku njegovog sprovođenja.

Centar za demokratsku tranziciju (CDT) je, kroz projekat “Reforma javne uprave – strateško upravljanje promjenama” koji je finansijski podržala Evropska unija, analizirao kako se sprovodi reforma javne uprave kroz dvije važne oblasti – razvoj i koordinacija javnih politika i strateško upravljanje procesom reforme javne uprave.

U okviru praćenja koordinacije javnih politika u fokusu naše pažnje bio je kvalitet SPRV i kvalitet izvještaja o njegovom sprovođenju. Svoje zaključke, sugestije, kritike i preporuke smo objavili u predlogu praktične politike “Sistem planiranja za sada bez održive evaluacije”.

SPRV po formi i sadržaju odgovara sličnim dokumentima iz uporedne prakse. On je uspješno obuhvatio značajnije segmente rada Vlade i njenih resora. Dobili smo kompaktan dokument koji, najčešće, ravnopravno tretira ključne prioritete trogodišnjeg razvoja u okviru vladinih resora.

On može dobiti solidnu ocjenu, ako imamo u vidu da je pripreman bez pisane metodologije i da se pripremao po prvi put, u procesu koji je uključivao veliki broj ljudi, od kojih većina sa veoma malo iskustva u ovome poslu.

Međutim, utisak našeg istraživačkog tima je da je vizija trogodišnjeg razvoja postavljena bolje u onim resorima u kojima je Vlada “na svom terenu”, tj. u oblastima u kojima je Vlada, u prethodnom periodu, ostvarila bolje rezultate.

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?

Reload Reload document
| Open Open in new tab

Download

Iako je ovo razumljiv pristup, on je protiv ključne svrhe planiranja. Planira se da bi se popravilo stanje pa se moraju najbolje pripremiti, planirati i analizirati one oblasti u kojima stvari ne funkcionišu kako treba.

Pored ovoga, u djelovima SPRV, ministarstva nemaju dovoljno vizije, ideja ili menadžerske hrabrosti da jasno postave cilj pojedinih resora pa taj nedostatak često pokušavaju nadomjestiti pričom o prošlosti, što je, takođe, tipičan indikator lošeg planiranja.

Kvalitet SPRV je značajno podbacio u pripremi evaluacije i monitoringa urađenog, koji se pominju uzgred, u svega jednoj rečenici.Ovo je jedini segment Programa koji ne može dobiti prelaznu ocjenu.

Ovako loša priprema monitoringa i evaluacije odrazila se i na kvalitet njihovog sprovođenja o čemu svjedoči nizak kvalitet izvještaja o realizaciji.

Uspjeh neke vladine politike mjeri se efektima na život građana a ne tehničkim nabrajanjem uspjeha. Kvalitetna evaluacija treba da nam kaže šta smo uradili dobro a šta ne – a ovog drugog segmenta nema u zvaničnim izvještajima.

Vlada mora preduzeti konkretne i brze mjere kako bi se sanirali i popravili uočeni nedostaci planiranja, a naročito izvještavanja. Mora metodološki zaokružiti sistem planiranja i izvještavanja i striktno se držati tih pravila.

Mora promovisati ciljeve svojih politika koji su definisani SPRV i objektivno i transparentno izvještavati o ishodima tih politika i njihovim efektima na život građana.

Menadžment koji nema dobre izvještaje, koji nema pravovremene i tačne informacije i procjene ne može donositi ni kvalitetne odluke, a to se, u ovom slučaju, može veoma negativno odraziti i na rad Vlade ali i na  kvalitet života građanki i građana Crne Gore. Zato je potrebna hitna akcija u pravcu korekcije primijećenih nedostataka.