Vulgarne političke poruke ukidaju stručnu raspravu: opozicija crta vlast kao stripovskog negativca, dok je za DPS bruka biti opozicionar, jedan je od zaključaka postizbome analize Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
Analiza političkog diskursa izborne kampanje, prvi put sprovedena u Crnoj Gori, pokazala je da "zaraćene strane" djeluju komplementarno i zavise od međusobnog vrijeđanja.
"DPS se postavlja kao čuvar državnosti Crne Gore, tako joj implicitno negirajući trajnost. S drage strane, opozicija odgovornost za svoje neuspjehe prebacuje na DPS i ostaje zarobljena u sopstvenom vjerovanju u nepobjedivost te partije", kaže za "Vijesti" koordinator istraživačkog centra CDT-a Bojan Baća.
Iako je opoziciono djelovanje "suštinski element demokrataskog ustrojstva". Baca napominje da u izbornoj trci vlast opoziciono mišljenje predstavlja kao krunsku sramotu, biljeg gubitništva. Analiza ukazuje da je DPS na lokalnim izborima, osim pobjedničkog oreola, prisvojila i pridjev "evropski".
"Imamo apsurdnu situaciju: DPS se predstavlja kao provajder evropskog, kao nečeg što ne dolazi od građana, nego isključivo partijskom pobjedom. Dostojanstvo, samopoštovanje, slobodu to obećava opozicija i ne posmatra te vrijednosti kao nešto što građani stiču rođenjem. Naprotiv, opozicija se predstavlja kao ekskluzivni vlasnik tih vrijednosti -baš kao DPS evropskih", kaže Baća.
Opozicija je uoči izbora građanima poručila daje vladajuća partija "svemoćna mašina" koja zna detalje o zdravstvenim i finansijskim problemima građana, što je za Baću primjer marketinške strategije.
"Opozicija u stvari reklamira DPS kao proizvod koji rješava neposredne probleme građana. Na ovaj način se građani motivišu da glasaju za vlast jer kad već poznaju njihove probleme - veća je vjerovatnoća da će ih riješiti."
Kada DPS kaže da je opozicija okupljena u Beogradu, to znači da se "autoritet izvan Crne Gore" promoviše kao jači nego bilo koji unutrašnji. Baća napominje da se vlast tako opoziciju proglašava za antidržavni element, a partiju poistovjećuje sa ugroženom državom. Analiza CDT-a ukazuje da opozicija govori iz pozicije žrtve i sapatnika sa narodom koji pati od mrskog režima.
"Umjesto da se insistira na programu, i kako će se rješavati problemi, opozicija pomalo narcisoidno priča o istorijskoj ulozi. Nedostatak programske politike se pokušava nadomjestiti populističkom pričom o volji naroda. Tako smjenjivanje vlasti postaje samo sebi svrha. U diskursu opozicije, da bi došlo do smjene vlasti, mora opet da se dogodi narod", kaže Baća.
Obje političke strane, smatraju u CDT-u, imaju populističku retoriku i šalju vulgarne političke poruke, koje uglavnom nemaju veze sa strukom i rješavanjem problema.
Analiza rečenog i prećuta-nog u kampanji, ukazuje daje opozicija demonstrirala velik stepen nepoznavanja ingerencija lokalne vlasti, šaljući obećanja da će iz opštinskih kancelarija krenuti u obračun sa organizovanim kriminalom. Izjave opozicionih prvaka „da ljudi rade, da se mladi i žene i udaju, da se djeca rađaju". Baća tumači kao ideološku nedosljednost.
„Iako se opozicija okupila oko socijalističkih vrijednosti, ovakve izjave ukazuju i na njenu populističko-konzervativnu crtu".
Baća ističe da se javni diskurs političke borbe svodi na napade, a dominatne teme su karakterne osobine protivnika - vlast negira programski potencijal opozicije, a opozicija ne napada programsku politiku vlasti, nego nju samu.
SDP na pola puta
Strategija Socijaldemokratske partije, posebno zapažena na lokalnim izborima, bazira se na potenciranju partijske prošlosti i isticanju pojedinaca, "uglednih profesora", "istaknutih advokata", "poznatih ljekara" i tako dalje. Baća smatra da je SDP manje koristio napad a više afirmaciju, bez velikog zalaženja u karakterne osobine protivnika, što jeste razlika u odnosu na konkurenciju. Iako je SDP svjesno pokušava da se distancira od vrijednosti tradicionalizma. Baća kaže da u tome nijesu do kraja uspjeli. "Domaćinska retorika i vrijednosti tradicionalizma ponijele su i partiju koja je svjesno pokušala da ih izbjegne... Iako se partije deklarativno približavaju 'evropskim vrijednostima', naša analiza pokazuje da se status quo reprodukuje kroz njihove javne nastupe i kampanje", kaže Baća.
Domaćine na tvoje poštenje
Ваćа posebno potencira institut "domaćina", kao ideal koji vlast i opozicija promovišu kada govore o svojim lokalnim funkcionerima.
"Sve su partije 'pravog' gradonačelnika vezale za tradicionalnu sliku domaćina. Radi se o patrijarhalnom diskursu u kome dobar gradonačelnik predstavlja mačo figuru oca koji donosi sve odluke, i stavlja u podređen položaj sve one koji su upućeni na njega. Tako imamo pater familiasa umjesto menadžera, odnosno roditelja umjesto servisa", kaže Baća.
On napominje da žena koja bi ušla u trku za gradonačelnika nikada ne bi bila predstavljena kao "domaćica", jer je kao takva nužno podređena"domaćinu".
"Iako ideološki različite, sve partije su ključnu poziciju u lokalnoj samoupravi orkestrirale oko izrazito konzervativne ideje. Otud i činjenica da se pojam domaćina uopšte nije ni pokušao definisati, pa su se partije našle u situaciji nedovršene slovenske antiteze: treba nam domaćin, govori se o tome šta nije, ali se ne pominje šta jeste".